Andragogija: Je li film iz 2023. temeljen na istinitoj priči?

Netflixov 'Andragogy', AKA 'Budi Pekerti', indonezijski je film koji se bavi temom internetskog nasilja. Režirao Wregas Bhanuteja, film prati Prani, savjetnicu čiji se život okreće naglavačke kada video na kojem ona grdi rezača konaca postane viralan internetom. Od njezine obitelji do njezinih kolega, svatko ima svoje mišljenje o tome što bi trebalo učiniti da se situacija riješi. Međutim, kako problem raste, Prani je također prisiljena pitati se o svojoj prošlosti i razmišljati jesu li njezini postupci možda doista negativno utjecali na nekoga.

S ključnim porukama koje su relevantne za suvremeni svijet, film je brzo stekao priznanje gledatelja i kritike. Uostalom, realistični prikazi toga kako svijet interneta može utjecati na svakodnevni život postali su odjek mnogima. Kao takvi, ljudi se ne mogu a da se ne zapitaju je li priča iz stvarnog svijeta možda inspirirala ovaj vrlo relativan film.

Andragogija ima za cilj istaknuti probleme stvarnog svijeta

Iako ‘Andragogija’ nije prepričavanje jednog događaja iz stvarnog svijeta, inspirirana je mnogim sličnim pričama koje su se do sada dogodile. Wregas Bhanuteja, koji je i redatelj i scenarist filma, objasnio je da je istraživao za svoj drugi film nakon 'Fotokopirnog stroja'. Kada je naišao na razne slučajeve internetskog zlostavljanja, posebno videozapise roditelja u kojima su kritizirani zbog akcije, Bhanuteja je postao nadahnut da podijeli utjecaj svega toga u stvarnom svijetu.

Bhanuteja je posebno želio prikazati kako ljudi koji se suočavaju s uvredama na internetu mogu patiti u stvarnom svijetu. Osim psihičkog stresa koji takva situacija često može prouzročiti, film također istražuje kako internetsko zlostavljanje utječe i na one koji su bliski žrtvi. Priča također baca svjetlo na utjecaj koji takvi slučajevi mogu imati na nečiji profesionalni život. Više od toga, gledatelji su također prisiljeni misliti da je kontekst često bitan i da se ljudima događa mnogo više od samo nekoliko sekundi njihovih života koje su postale viralne na internetu.

Istina da je odraz stvarnog svijeta, čini se da niti jedan lik u filmu nije potpuno moralno ispravan. Svatko ima svoju vlastitu nijansu sive s kojom se bori, ali ideja da nečiji jedan trenutak propusta u rasuđivanju može potpuno preokrenuti cijeli njihov život ključna je tema koju film ističe. Prani se uglavnom čini kao osoba koju treba jako poštovati, što gledateljima njezinu situaciju čini još tragičnijom.

Međutim, Bhanutejina ideja iza priče je upravo ono što gledatelji osjećaju dok prate Pranija. Lako je povjerovati u najgore o nekome kad znate samo negativne dijelove njegovog života. Dok je svijet interneta olakšao donošenje suda o virtualnim strancima iz cijelog svijeta, film naglašava kako smo često skloni zaboraviti da takvo bombardiranje negativnošću može utjecati na stvarni život osobe.

Štoviše, Netflixov film zadire i u tendenciju interneta da kopa po prošlosti i sadašnjosti kako bi osudio nečiju budućnost. Pranijevi prošli postupci pod velikim su nadzorom, a stručnjaci na internetu s puno povjerenja dijele svoja mišljenja unatoč tome što nemaju potpuni kontekst priče. To je također istaknuto u borbi s kojom se Gora, Pranijev učenik, suočava. On priznaje Prani da, iako bi joj volio pomoći i razriješiti nesporazum vezan uz njegovu prošlu kaznu, ne može a da se ne zapita bi li to moglo izazvati negativnu pozornost na njega, a ljudi se pitaju zašto je išao na terapiju ako je bio nije traumatiziran jednom od Praninih kazni.

Situacija između Gore i Pranija ključni je prikaz toga koliko je internet često neumoljiv u potrazi za informacijama. Često takve informacije mogu dovesti do invazije na privatnost kojoj se malo tko želi izložiti, a ipak postati žrtva. Na gorko-sladak način, kao što život gotovo uvijek i biva, situacija dovodi do pitanja tko bi trebao postati sljedeća žrtva. Prani, čiji se život okrenuo naglavačke, ili Gora, koji do tada nije zaradio bijes interneta, ali ima svoje probleme?

Kao takvo, postaje očito da iako 'Andragogy' možda nije adaptacija jednog slučaja internetskog zlostavljanja, inspirirana je stvarnim svijetom. Bhanutejina odluka da kombinira različite učinke internetskog zlostavljanja u jednu kontinuiranu priču omogućuje realističan prikaz fenomena koji je postao tako uobičajen. Međutim, on također može uspješno istaknuti da, iako je internet možda alat koji je maltretiranje učinio tako lakim, to još uvijek ne mijenja činjenicu da, na kraju, nije nešto isključivo za virtualni svijet i uvijek je postojao u raznim oblicima.