Bez pregovaranja: temelji li se Alan Bender na stvarnom pregovaraču o taocima?

U Netflixovom 'Non Negotiable' čovjek se nađe u nemogućoj situaciji. Budući da je najbolji pregovarač za taoce u zemlji, Alan Bender je uvijek dežuran. Previše voli svoj posao, a to mu je počelo stvarati probleme u braku. Dok poduzima korake kako bi popravio tu situaciju, pojavljuje se potpuno novi problem. Ispostavilo se da je netko oteo predsjednika i žele da nitko osim Alana bude pregovarač.

Dok predsjednikov život visi o koncu, Alan shvaća da budućnost njegovog braka također ovisi o uspjehu ili neuspjehu ovog slučaja. Uhvaćen između osobnog i profesionalnog života, Alan ima mnogo toga s čime se mora nositi. Njegovo unutarnje natezanje konopa čini ga vrlo srodnim likom, ali koliko je blizu stvarnosti? SPOILERI NAPRIJED

Alan Bender je potpuno izmišljen lik

U režiji Juana Taratuta, 'Non Negotiable' je potpuno izmišljena priča koja se fokusira na izmišljenog lika, Alana Bendera, kojeg glumi Mauricio Ochmann. Film je trebao biti triler, ali s elementima komedije. Redatelj je želio da publika osjeti ozbiljnost situacije, ali je želio u priču unijeti lakoumnost koja ju čini bližom normalnom životu.

Za lik Alana, filmaši su pogledali stvarne pregovarače o taocima kako bi naučili metodologiju koja se koristi u takvim situacijama. Iako nije jasno jesu li doveli stvarne pregovarače za taoce da rade kao konzultanti za film, profesionalci su spominjani tijekom procesa pisanja. Ovo je također bilo važno za razvoj Alanova lika, posebno kada se njegov osobni život promatra iz objektiva njegovog predanog profesionalizma.

Dobar je savjet da posao ne nosite sa sobom kući, ali s Alanom njegov posao postaje toliko sastavni dio njegova života da na kraju koristi istu taktiku prema članovima svoje obitelji. Dakle, kad god se posvađa sa suprugom, on to tretira kao pregovaranje, a to nju beskrajno frustrira. Osjeća se manje kao njegova žena, a više kao kriminalka, a njoj se čini da on njihov brak tretira kao svoj posao. Ova tendencija također uzrokuje probleme jer Alan svom poslu daje toliko prioritet da ne pridaje nikakvu važnost osobnim i profesionalnim borbama svoje žene.

Filmaši su željeli istaknuti ovaj izazov u Alanovom liku, gdje je on isprepleo svoj osobni i profesionalni život do te mjere da ne zna gdje jedan počinje, a drugi završava. To ga čini mnogo zanimljivijim likom jer dodaje osjećaj realizma njegovom inače izmišljenom postojanju. Kad ga gleda publika, u njemu vidi svoj komplicirani život, posebno u borbi za usklađivanjem osobnog i profesionalnog života.

Ono što lik čini realističnijim, ako ne i posve dopadljivim, je portret čovjeka Mauricija Ochmanna. Ochmann je poznat po svojim ulogama koje odjekuju kod publike, au Alanu donosi delikatan balans ozbiljnosti i komedije, što publici omogućuje da se uz njega osjeća kao kod kuće i navija za njega, iako ima mana. Glumac je dijelio nevjerojatnu kemiju s Tato Alexander, koja glumi Victoriju, koja je otkrila da bi ona i Ochmann igrali na komičarski senzibilitet jedno drugoga, što je dalo veću dubinu scenama. Odnos glumaca izvan ekrana dobro je funkcionirao kako bi složenost odnosa Alana i Victorije prenijela na ekran.

Uzimajući u obzir sve ovo, možemo reći da iako je Alan Bender fiktivni lik stvoren da odgovara radnji filma, on je izrađen tako da ispada kao osoba za koju bi publika mogla reći da ju je poznavala u životu. Njegova povezanost je veliki čimbenik u funkcioniranju cijelog filma, a Mauricio Ochmann Alanu donosi potrebnu kvalitetu svakog čovjeka, što ide u prilog liku i filmu.