Bio je 16. veljače 2009. kada se cijeli svijet okrenuo naglavačke za Charlu Nash jer ju je napao čimpanza kućni ljubimac njezine najbliže prijateljice gotovo do točke bez povratka. Istina je, kao što je istraženo u HBO-ovoj seriji 'Chimp Crazy', ovaj primat po imenu Travis zapravo je bio vrlo upoznat s tada 55-godišnjakinjom, no činilo se da to nije bilo važno tog dana dok ju je maltretirao.
Kao ponosna kći veterana ratnog zrakoplovstva i ambiciozne majke, Charla je vrlo mlada shvatila važnost ispunjenja i neovisnosti te se usredotočila na njih u životu. Zapravo, kad je bila u srednjim 50-ima i živjela u Stamfordu, Connecticut, utrkivala se s bačvama na rodeo stazi oko dva desetljeća, malo je skakala s konja, služila na farmi, kao i upravljala informatička služba za pomoć. Stoga je do 2009. godine bila više nego zadovoljna radom kao dispečerica za vučnu tvrtku, pogotovo jer joj je to dalo dovoljno slobodnog vremena za društveni život i druženje s voljenima na način na koji je željela.
Stoga, kada ju je 16. veljače 2009. nazvala jedna od njezinih prijateljica i poslodavca, Sandra 'Sandy' Herold, zamolivši je da dođe k njoj jer se Travis doimao neuobičajeno uzrujanim, pristala je. Budući da se ova nepokolebljiva ljubiteljica životinja posljednjih nekoliko godina često družila sa čimpanzom, iz prve je ruke znala da on voli Elma i stoga mu je odlučila uzeti igračku Tickle Me Elmo. Njezin je plan bio smiriti ga dovoljno kako bi Sandy mogla nastaviti sa svojim planovima za dan prije nego što provede više vremena s njim, nesvjesna da će je napasti u napadu bijesa čim je ugleda.
Prema izvješćima, Travisov napad na Charlu nije bio ništa manje od brutalnog jer joj je ozlijedio lice, napao ruke dok se pokušavala obraniti, a zatim je očito pokušao i pojesti njezino meso. Sandy, koja je bila upravo ondje kad je napad započeo, zapravo je pokušala ubosti čimpanzu koju je smatrala svojim sinom jer je ozljeđivao njezinu prijateljicu prije nego što je sama pronašla sigurno mjesto i pozvala hitnu. Službenici su ga uspjeli upucati ukupno četiri puta , nakon čega je prestao sa svojim čudnim ponašanjem i odmah se povukao natrag u kuću, gdje je pronađen mrtav pored svog kaveza.
Charla je nažalost pretrpjela nekoliko slomljenih kostiju i izgubila je nos, usne, kapke, kao i obje ruke u napadu, da bi potom trajno oslijepila od infekcije koju je prenijela čimpanza. Unatoč tome, nikada nije odustala od borbe za sebe – umjesto toga, ozdravila je dovoljno da može govoriti o svom iskušenju medijima prije nego što se odlučila usredotočiti na izlječenje od psihičke i fizičke traume. Nije ni slutila da će američka vojska uskoro stupiti u kontakt s njom i ponuditi joj plaćanje estetskih operacija u nadi da neke od stvari koje nauči tijekom procesa mogu pomoći unakaženim vojnicima koji se vraćaju iz rata.
Iako Charla nije progovorila o svom iskušenju niti je došla u središte pozornosti u posljednjih osam godina, znamo da je imala neuspjelu transplantaciju šake, kao i uspješnu transplantaciju lica. Prema posljednjim izvješćima, ova nekoć stanovnica Connecticuta preselila se u Boston, Massachusetts, kako bi bila bliže Brigham and Women's Hospital, gdje se liječila, te se postupno vraćala samostalnom životu. Iako se često osjećala kao znanstveni projekt zbog činjenice da je svakih šest tjedana morala prolaziti laboratorijske testove za vojsku, također se osjećala dobro što je ponovno stjecala svoju neovisnost.
Na kraju krajeva, Charla je pronašla mali, ali udoban stan u blizini bolnice, gdje je imala pomoć pomoćnika samo radnim danima - preko vikenda se snalazila sama. Kao da to nije dovoljno, prema posljednjim podacima, čak je išla u teretanu nekoliko dana u tjednu vježbati s trenerom kako bi obnovila snagu i ostala što zdravija. Iako je Charla odlučila ne govoriti o svojim iskušenjima ili bilo kojem od ovih aspekata u proteklih nekoliko godina, moguće je da ova sada 70-godišnjakinja nastavlja ovim putem kako bi vodila svoj najbolji život.