Kao dokumentarna serija koja zadire duboko u priču o osumnjičenom kanibalu Raji Kolanderu, Netflixov 'Indijski predator: Dnevnik serijskog ubojice' može se opisati samo kao užasno jeziv kosti. To je zato što ne samo da je otišao u krajnosti u svakom od svojih prijavljenih prekršaja (bilo krađe ili ubojstva), već i dalje vjeruje da je on prava žrtva zbog svojih težnji. Dakle, sada, ako želite saznati više o njemu - s posebnim fokusom na njegova prošla iskustva, pravni slučaj protiv njega, kao i njegovu trenutnu poziciju - imamo potrebne detalje za vas.
Iako je rođen kao Ram Niranjan u plemenskoj zajednici Kol unutar Allahabada (ili Prayagraja) u Uttar Pradeshu, Indija, davne 1962. godine, zapravo je radije birao Raju Kolandera do ranih 2000-ih. Njegov alias se doslovno prevodi kao Kralj Kolova, a čak je svoje troje djece nazvao prema različitim aspektima općeg sustava; Adalat (sud), Zamanat (kaucija) i Andolan (protest). Ovo samo po sebi nosi mnogo toga kada je u pitanju psiha tadašnjeg ad hoc zaposlenika, kao i vozača u tvornici vladinih uredbi, da bi njegovi okrutni postupci izašli na vidjelo krajem 2000. godine.
Prema lokalnim vijestima, Raja je vodio bandu pljačkaša vozila prije nego što je prešao na ubojstva, a njegov glavni motiv bili su nematerijalni elementi poput poštovanja, moći i ugleda. Navodno je bio lokalno poznat po tome što je uvijek pružao ruku pomoći onima u nevolji bez obzira na njihovu situaciju, što je obrazac koji je navodno slijedio kako bi se sprijateljio i ubio svoje žrtve. Bilo da ih je zaslijepio toplim pozivom na svoju svinjsku farmu, iznenadnim napadima na izoliranim cestama ili skokom s leđa, ambiciozni političar navodno je sve to učinio nakon što je zadobio povjerenje.
Međutim, prema dokumentarnim filmovima, Raja nije bio povezan s napredovanjem novinara Dhirendre Singha tragično prosinca 2000. nestanak i ubojstvo da je bilo koji od ovih čimbenika izašao na vidjelo. Njegovo priznanje zapravo je nagnalo službenike da izvrše pretres njegovog doma, tijekom kojeg je otkrivanje njegovog dnevnika potaknulo sumnje jer je u njemu bilo navedeno nekoliko drugih imena prije Dhirendrinog. Raja je tada tvrdio da ih nije samo ubio, već je također sudjelovao u djelima kanibalizma (uključujući ispijanje iz njihovih mozgova) prije nego što ih se riješio - sumnja se da je njegov broj ubistava bio 14.
Raja je u biti bio iza rešetaka od trenutka kada je prvi put priveden 18. prosinca 2000., no trebalo mu je više od desetljeća da se suoči s optužbama protiv njega. Uostalom, iako je odveo detektive do Dhirendrinih ostataka i nekoliko doslovnih ljudskih kostura pokopanih oko njegove farme svinja, bilo je nekih sumnji u vezi s tim koga je sigurno ubio. Izvorna produkcija Netflixa zapravo implicira da je to zato što su neki od pojedinaca identificiranih u njegovom dnevniku još uvijek bili živi i neozlijeđeni - stoga je proglašen krivim za samo tri ubojstva.
Budući da je Radžin modus operandi odrubljivanje glave njegovim žrtvama zbog sitnica prije nego što ih se baci u jezera, šume ili ispod zemlje, lokalni mediji su ga smatrali čudovištem. To je posebno zahvaljujući činjenici da je on navodno čuvali glave u većini slučajeva da im “pojede mozak” i zatim objesi neke lubanje unutar svoje obiteljske kuće; tvrdnju koju je sada poricao. Zapravo, u 'Indijskom predatoru' Raja je tvrdio da je nevin i okrivio policiju kao i medije za svoju osudu navodeći da su se urotili protiv njega budući da je ušao u politiku unatoč svom Kolovom podrijetlu.
S obzirom na njegov trenutni status, budući da je Raja osuđen na doživotni zatvor 30. studenog 2012., a njegove žalbe još nisu riješene, on ostaje zatvoren u visoko čuvanom okružnom zatvoru Unnao. Trebali bismo pojasniti da 60-godišnjak služi kaznu za otmicu automobila koja se pretvorila u dvostruko ubojstvo Manoja Singha i Ravija Shrivastave u siječnju 2000., kao i za ubojstvo Dhirendre Singha u prosincu 2000. Nikakva optužba za kanibalizam protiv njega nikada nije dokazana na sudu.
'Sada mi nije važno hoću li biti pušten ili ne', samouvjereno je rekao Raja u dokumentarcima. “Optužbe su iznesene, a kada se konačno donese presuda [nakon žalbi], izaći ću. Moja duhovnost je ionako tu za mene. Meni je svejedno hoću li izaći iz zatvora ili ne.”