'Maligni' je horor-triler koji prati mladu ženu po imenu Madison koju progone vizije jezivih ubojstava. Ubrzo shvaća da su njezine halucinacije, zapravo, stvarne i tada je proganja bezlično stvorenje koje je počinilo zločine. Njena povezanost s podlim bićem seže u djetinjstvo, a pokušaj da je otkrije vodi je duboko uznemirujućom stazom prepunom krvavih ubojstava. Zaista užasna priča koja spaja neizvjesnost misterije ubojstva s nadrealnom prirodom horor filma, 'Maligna' drži publiku na rubu svojih mjesta iz raznih razloga. Pa može li išta od toga biti istina? Odlučili smo saznati.
Ne, ‘Maligno’ se ne temelji na istinitoj priči. Film se temelji na originalnom beletrističkom djelu njegova redatelja i koscenarista Jamesa Wana ('Insidious', 'The Conjuring', 'Saw'), zajedno s Ingrid Bisu i Akelom Cooper. Film je uvelike proizašao iz Wan-ove želje da se odvoji od svojih vrlo uspješnih horor franšiza s više nastavaka i usredotoči se na film koji mu je omogućio eksperimentiranje. 'Maligni' stoga stvaratelju daje priliku da zađe u novi, eksperimentalni teritorij, a pritom podsjeća i na njegove ranije filmove koji su bili izravniji i jeziviji. Izjavio je da je 'Maligni' napravljen s namjerom da bude antiteza drugim njegovim filmovima te da bi obožavatelji koji traže strahove slične onima u njegovim filmovima 'Čarobnjaštvo' ili 'Podmuklo' mogli biti razočarani.
Međutim, razočaran je vjerojatno jedna od posljednjih riječi koje mi padaju na pamet kada je Wanov pohod na eksperimentiranje sa snimanjem horor filmova u pitanju. Plodni filmaš - koji je poznat po stvaranju nekih od najuspješnijih horor franšiza na svijetu - naizgled je intenzivno eksperimentirao s protetikom i vizualnim i praktičnim efektima pri snimanju svog filma, što naizgled nije mogao učiniti istom opseg sa svojim prethodnim horor projektima. To je rezultiralo filmom s izrazito više krvi i petlje i više fizičkog središnjeg negativca od ukletog kućnog stila koji je odražavao njegov nedavni rad.
Zapravo, 'Malignant' je toliko različit od njegovog nedavnog rada da se film uspoređuje s kinom Giallo - uglavnom talijanskim stilom stvaranja filmova koji je svoju popularnost dosegao u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća i poznato je da kombinira elemente horora i trilera, dok se općenito udaljava od više natprirodni aspekti. Filmovi su posebno gravitirali grafičkom nasilju, nešto što Wanin film također radi, i kroz koje se također vraća do njegovih ranijih filmova poput 'Saw', koji su bili poznati po želucu. Svojim riječima, Wan opisuje svoju viziju ‘Malignog’ kao tradicionalnog istraživačkog trilera koji također sadrži nasilne radnje.
Na kraju, 'Maligno' definitivno nije temeljeno na istinitoj priči, a njegovo je podrijetlo, zapravo, sasvim suprotno. Film je pokušaj poznatog redatelja horor-žanra da se odvoji od tema i tropova koji su nastanili njegove iznimno uspješne franšize i istraži nove elemente u stvaranju filmova koji ga zanimaju. Poput tehnika, priča je potpuno originalna i daje Wanu dovoljno novog teritorija za istraživanje i stvaranje nečeg posve drugog, što se sviđa i ljubiteljima njegovih ranijih djela.