Ako pomiješate koncepte 'Selling Sunset' i 'Million Dollar Listing' franšize — ali smještene u Francuskoj i bez većih kontroverzi — na kraju ćete dobiti 'The Parisian Agency: Exclusive Properties'. Stoga je ovaj original na Netflixu zdrav dok je još uvijek ekstravagantan, pogotovo jer se vrti oko obitelji Kretz dok upravljaju i šire svoju neovisnu agenciju za luksuzne nekretnine. Dakle, sada, s pretjeranim aspektima koji rezultiraju produkcijom vrijednom pijančevanja, ako vas zanima koliko je od toga autentično (ako je uopće), imamo detalje za vas.
Budući da se 'Pariška agencija: Ekskluzivne nekretnine' oduvijek naplaćivala kao reality serija, i nije bilo ničega što bi tome proturječilo, zapravo se čini prirodnim koliko može biti. To znači da nitko od članova glumačke ekipe ne recitira nikakve unaprijed napisane dijaloge pred kamerama, niti im je ikad dana određena struktura/situacija koju trebaju slijediti. Drugim riječima, obitelj Kretz je stvarna, njihov posao je stvaran, njihove međuljudske, ali i romantične veze su stvarne, pa tako i svaki trenutak i emocija koja se nađe na našim ekranima.
Najbolji primjeri za to su činjenica da su Olivier i Sandrine Kretz napustili svoje profesionalne poslove kako bi osnovali brokersku kuću 2007. godine kako bi stvorili nešto što će se odraziti na njihove vrijednosti i osobnosti. Štoviše, njihova tri starija sina – Martin, Valentin i Louis – zapravo rade s njima s punim radnim vremenom, a njihov najmlađi Raphael još uvijek studira, što je dio zašto i ne radi. Čak ni njihovi odnosi nisu lažni ni na koji način, niti u obliku niti u obliku, što je posebno vidljivo u 2. sezoni s pomno istaknutim problemima Valentina i njegove partnerice u proširenju obitelji.
Međutim, s obzirom na opsežne resurse koji se koriste za razvoj takvih emisija s velikom potrošnjom, vjerojatno je da producenti guraju nekoliko tema razgovora u određenim trenucima kako bi snimili priče glumačke ekipe što je uzbudljivije. Ipak, ne mislimo samo tijekom njihovih intervjua jedan na jedan; mislimo tijekom stvarnog procesa snimanja koji bi omogućio da se određena, dramatična točka ponavlja uvijek iznova — baš kao u postprodukcijskoj montaži. Ipak, bit ćemo iskreni, trajna toplina čak i usred napetosti zbog obiteljske dinamike pokazuje da je manipulacija producenta ovdje bila minimalna.
Drugim riječima, 'Pariška agencija: Ekskluzivne nekretnine' nije uprizorena, skriptirana ili opsežno zakazana, što je čini malo ugodnijom od bilo koje druge serije u žanru nekretnina trenutno. Naposljetku, stavljanjem fokusa na temeljne vrijednosti, kao i osobne i profesionalne težnje, cijela predstava je povezana unatoč neospornoj raskoši prisutnoj na svakom koraku.