U HBO-ovoj seriji 'Režim' Kate Winslet igra ulogu kancelarke Elene Vernham, koja postaje nemirnija nakon dolaska čovjeka koji je gura da zemlju pretvori u autokraciju. Stvari su već bile pomalo nestabilne u Eleninom režimu, koji je došao na vlast sedam godina prije događaja iz serije. Ali ovo je prvi put da ima nekoga tko ne samo da se ne boji govoriti pred njom, već daje i svoje mišljenje koje dodatno utječe na Eleninu politiku. Realističan prikaz kancelarke natjerat će svakoga da se zapita postoji li iza nje inspiracija iz stvarnog života.
'Režim' je fiktivna serija koju je kreirao Will Tracy, a svi likovi u priči, uključujući i Elenu, potpuno su izmišljeni. Iako su koscenarist i njegov tim mnogo istraživali o nekoliko diktatora, Elenu nisu konkretno temeljili ni na jednom od njih. Na neki način, ona je stopljena sa svima njima, a opet potpuno originalna osoba za sebe.
Tracy je otkrio da ima opsjednutost čitanjem priča o diktaturama i autoritarnim režimima. Dok je čitao knjigu 'Car: Propast jednog autokrata' Ryszarda Kapuścińskog o posljednjem caru Etiopije, došao je na ideju da napiše sličnu priču o autokratu u izmišljenoj zemlji. Iako je želio stvoriti originalnu priču, znao je da će morati duboko zaroniti u život i um osobe koja ima toliku moć u zemlji. Osvrnuo se na slične brojke diljem svijeta, od Rumunjske i Sirije do Rusije, napominjući da svi oni “žele prikupiti više moći da im se pokaže, ljudima koji su mi se smijali. Ali što više moći skupljaju, to su smješniji, pa se problem povećava.'
Također je otkrio da su njegovi subjekti istraživanja imali toliku moć da su se “udaljili od stvarnosti na način koji odmah postaje komičan”. Time je započeo proces stvaranja Elene, 'samozavarenog tiranina' čiji hirovi dovode do apsurdnih situacija za nju i njezinu zemlju. Odbio je izdvojiti nekog posebnog tiranina jer nije želio da se priča uokviri određenim parametrima. No, to ga nije spriječilo da koristi paralele iz stvarnog života.
Najzapaženija paralela dolazi u prvoj epizodi, u sceni u kojoj Elena pjeva, a svi joj plješću iako nije baš dobra u tome. Prema riječima redatelja Stephena Frearsa, ovo je izravna referenca na isječak iz 2010. Vladimira Putina kako pjeva 'Blueberry Hill' dok mu publika, među kojima su i holivudski glumci poput Kurta Russella i Kevina Costnera, plješće. Još jedna stvar koja će podsjetiti gledatelja na Putina je kada se Elena zatvori i pretvori cijelu palaču u karantensku zonu, odbijajući dodirnuti ili čak udahnuti ikoga iz straha da ne dobije spore. Slično ponašanje, iako ne baš nerazumno, viđeno je tijekom pandemije kada je Putin zauzeo sličan pristup.
Osim same Elene, kreatori su se osvrnuli i na ljude koji okružuju diktatora i koji utječu, ako ne i izravno, na odluku vođe. Prema Willu Tracyju, inspiracija iza Eleninog kabineta bila je Hitlerova 'velika četvorka', koja se uvijek borila da stekne Hitlerovu naklonost, pokušavajući biti njegova miljenica, čak i kad je rat izgubljen i saveznici su im bili pred vratima. Sva ova istraživanja nisu išla samo na stvaranje lika, već i na oživljavanje njezine osobe na ekranu. Velik dio Elenine osobnosti je njezina odjeća, a na kostimografe su utjecali Eva Perón i Giorgia Meloni da kreiraju Elenin stil.
Winslet je također bila vrlo uključena u donošenje svakog aspekta svog lika sa zamršenim detaljima na ekranu. Činjenica da priča nije zahtijevala od nje da se ponaša kao određena osoba iz stvarnog života dala joj je mnogo slobode da oblikuje lik onako kako je smatrala prikladnim. Opisujući je kao 'neustrašivu, a opet prestravljenu svijeta', Winslet je bila vrlo svjesna načina na koji je Elena izgledala i načina na koji je govorila i kretala se. Svaki njezin postupak bio je uvjetovan njezinom prošlošću, traumama iz njezine prošlosti koje su se udomile u njezinoj glavi. To je omogućilo glumici, piscima i ostatku tima da se Elena Vernham osjeća što stvarnije.