Je li Monk Ellison temeljen na pravom romanopiscu? Je li Moja pafologija pravi roman Stagga R. Leigha?

Glumi Jeffrey Wright, ' Američka fikcija ’ je satira izdavačkog svijeta u kojoj pisac, pokušavajući se rugati sustavu, nenamjerno profitira od njega i nastavlja biti užasnut time kako se čini da nitko ne može razumjeti šalu. Wright glumi Monka Ellisona, romanopisca koji još nije postigao književni uspjeh, a njegov mu agent stalno govori da napiše nešto što će izdavačima prodati kao 'dovoljno crno'.

Monk odbija dopustiti da njegova rasa definira njegov rad, ali kada otkrije da to zahtijevaju izdavači i čitatelji, napiše cijeli roman kao šalu. I ta šala iz romana dobiva sve što je ikada želio. Ono što se dalje odvija je nevjerojatno, a opet opće poznata praksa. Način na koji film to predstavlja publici tjera čovjeka da se zapita događa li se to stvarno. Postoji li pravi autor poput Monka Ellisona?

Monk Ellison ima sličnosti s autorom Brisanja

Monk Ellison u 'American Fiction' kreacija je Percivala Everetta za njegov roman 'Erasure', koji je inspiracija za film. Ime protagonista, Thelonious “Monk” Ellison kombinacija je autora Ralpha Ellisona i jazz pijanista Theloniousa Monka. Moglo bi se pronaći mnogo sličnosti između fiktivnog Monka i stvarnog Ralpha Ellisona, osobito u načinu na koji su obojica gledali na rasu i izražavali svoj prezir prema stereotipima o crnom iskustvu toliko da to nije dopuštalo mjesta za inkluzivnije priče o njihovim različitim iskustvima, koji su širi od opće percepcije u medijima i knjigama.

Iako je na Everetta svakako utjecao Ralph Ellison, on je također napisao Monka prema vlastitoj slici. Za Everetta je ideja da napiše 'Erasure' proizašla iz vlastitog neodobravanja boksačkih priča crnaca i o crncima u određenu sliku, koju su uglavnom diktirali bijelci zaduženi za institucije poput izdavačkih kuća i filmskih produkcijskih kuća. Nije vjerovao da bi ih nečija rasa trebala ograničiti na pričanje samo određene vrste priče, a bio je i frustriran jer kad bi on ili neki drugi crni autor napisao priče izvan tog okvira, one nisu dobile toliko pažnje.

Poput Monka, Everett nije želio pisati samo o ropstvu ili likovima s kraja, drogama ili nasilju jer se to od njega kao 'crnog pisca' očekuje. Ali tada je uvidio da izdavači više vole priče o spomenutom crnom iskustvu, što je značilo da njegov rad izvan tog kruga uopće nije bio cijenjen, ma koliko dobro bio napisan. Monk prolazi kroz isti ciklus i završava pisanjem romana koji je zamislio kao satiru ili bolje rečeno šalu, ali se okreće na njega i postaje njegovo najuspješnije djelo do sada. I Everettu se nešto slično dogodilo s 'Erasureom', punom satirom koja je nazvana njegovim probojnim romanom i po kojem je najpoznatiji.

Autor je rekao da te sličnosti između njega i njegovog protagonista završavaju idejom njihovih romana. Sve što se događa nakon, pa čak i mnogo toga što se događa između, čista je njegova mašta. Na primjer, Everett nije usvojio pseudonim ili se pretvarao da je bjegunac i bivši osuđenik kako bi dao veću težinu prodaji svoje knjige. Za Monka je izmislio alter-ego Stagga R. Leigha da napiše 'Moja pafologija', što je još jedna referenca na priču koja bi se smatrala 'crnačkim iskustvom'.

Priča, odnosno mit o Staggeru Leeju, govori o incidentu koji se dogodio 1895. godine, kada je Lee, crnac, upucao čovjeka po imenu Billy Lyons kada mu je ovaj oteo šešir. Priča je ispričana kroz pjesme (koje su pronašle iteracije u glasovima poput Jamesa Browna, Ma Raineyja, Elvisa Presleya i Woodyja Guthrieja, da spomenemo neke. Napisane su pjesme, romani, disertacije, repovi i mjuzikli o tome. To je priča koja se godinama prenosila, a Everett posuđivanjem imena dodaje još jedan sloj svojoj satiri i poanti koju pokušava istaknuti. Imajući sve ovo na umu, pošteno je reći da je Monk Ellison nije zasnovan na stvarnoj osobi, već je stvoren da odražava ono što se događa u stvarnom svijetu.