Kraj vječne kćeri, objašnjenje: Je li Rosalind cijelo vrijeme bila mrtva?

A24's ' Vječna kćer ’ je gotička misterija koja se poigrava elementima oko sebe dok se unosi u odnos između žene i njezine majke kako bi isporučila priču koja duboko uznemiruje publiku. Umjesto pribjegavanja konvencionalnim metodama koje se koriste u horor pričama, film stvara atmosferu koja prodire u um gledatelja i stvara jezivost koja se čini bližom domu. Iako bi moglo izgledati kao da se ništa ne događa tijekom filma, prazni prostori i rijetki razgovori samo dodaju težinu otkriću na kraju. Ako se pitate što to znači, mi ćemo vas pokriti. SPOILERI NAPRIJED

Sinopsis zapleta Vječne kćeri

Julie Hart i njezina majka Rosalind dolaze u hotel kako bi zajedno provele vikend. Hotel je nekada bio imanje Rosalindine tete gdje je ona provodila vrijeme kao dijete i odrasla osoba. To je mjesto puno uspomena, koje se počnu vraćati što više vremena Rosalind tamo provodi. Julie pokušava izvući ta sjećanja iz svoje majke kako bi je bolje razumjela. Također radi na filmu o njoj i Rosalind, koji je navodi da se suoči s vlastitim emocijama o njihovoj vezi.

Stvari krenu teško u hotelu kada im nepristojni recepcionar ne da sobu koju su rezervirali. Štoviše, čini se kao da je cijeli hotel prazan osim njih, a opet, postoje zvukovi i škripa zbog kojih Julie ne spava noću. Tu je i misteriozna žena na prozoru koju Julie vidi svake večeri kad izvede psa u šetnju. Sve te stvari, u kombinaciji sa strahom da je nenamjerno unesrećila svoju majku dovodeći je na mjesto povezano s njezinim tužnim sjećanjima, uzimaju danak na Julie dok se na kraju ne slomi.

Završetak vječne kćeri: Je li Rosalind cijelo vrijeme bila mrtva?

Mnogo je pitanja koja padaju na pamet dok gledate 'The Eternal Daughter', ali ono koje privlači pažnju gledatelja je posljednja scena večere u kojoj se otkriva da Julie nema Rosalind pored sebe. To bi trebala biti slavljenička rođendanska večera za Rosalind, ali stvari se brzo pokvare kada Rosalind kaže da još nije spremna za jelo. Osjećajući se čudno što jede sama, Julie odbija jesti dok joj majka također ne naredi, što navodi Julie da izlije svoje osjećaje o vlastitoj smrtnosti i usamljenosti. Zatim stiže torta i nalazimo Julie samu za stolom.

U sljedećoj sceni nalazimo Rosalind i Julie kako se drže za ruke dok Rosalind umire. Ovo otvara mnoga pitanja. Kada je Rosalind umrla? Je li to bilo tijekom vikenda ili je umrla čak i prije nego što je Julie došla provesti vikend u hotelu? Ako je tako, znači li to da sve ovo vrijeme Rozalinda koju smo viđali uopće nije bila tamo? Odgovor na sva ova pitanja je prilično jednostavan kada se raščlani na vremensku crtu, ali malo je kompliciraniji kada se gleda iz leće Julienih emocija.

Evo mogućeg redoslijeda događaja. Rosalind i Julie došle su zajedno provesti vikend u hotelu, ali to je bilo najmanje godinu dana prije posljednje scene filma. Bio je Rosalindin rođendan i kako bi je bolje upoznala, Julie ju je dovela na ono što je nekada bilo imanje njezine tete, što je Rosalindi vratilo duboko zakopana sjećanja. Svi razgovori koji se vode između majke i kćeri zapravo su se i dogodili, a Julie ih je snimila za potrebe pisanja svog filma.

Negdje tijekom tog vikenda, vjerojatno oko ili nakon njezina rođendana, Rosalind je umrla. Potvrđeno je da je umrla u hotelu jer je vidimo kako leži na istom krevetu, a soba izgleda gotovo isto. Za Julie je smrt njezine majke bila ključni događaj iz brojnih razloga. S njezinom smrću, oba Juliena roditelja su nestala. Budući da je proteklih nekoliko godina provela potpuno se posvetivši majčinoj brizi, njihov se odnos na neki način preokrenuo, tako da je Rosalind postala dijete, a Julie majka. Ovo je nešto o čemu Rosalind razgovara s Billom jednog poslijepodneva. Stoga je gubitak Rosalind pogodio Julie na puno dubljoj razini, jer nije imala vlastite djece, a tu dolazi do razgovora na rođendanskoj večeri.

Gledajući kako joj majka propada pred očima i sama se brine za nju, Julie shvaća da nikada neće imati ono što ima Rosalind. S godinama se toliko prepustila karijeri, a potom i majci, da nikad nije dala vremena zasnovati vlastitu obitelj. Sada, kad vidi svoju majku kako umire, suočava se s vlastitom smrtnošću i time kako se neće imati tko buniti oko nje kad dođe u ovo stanje. Osjeća da joj vrijeme istječe i zbog toga je zabrinuta za vlastitu budućnost.

Još jedna stvar koja izjeda Julie je osjećaj da unatoč tome što je provela sve ovo vrijeme s njom, nikada nije upoznala svoju majku onoliko dobro koliko je mogla. To shvaća kada joj majka priča o traumatičnim sjećanjima vezanim uz kuću. Ovdje je bila Rosalind kad je stigla vijest o smrti njezina brata i gdje je imala spontani pobačaj. Julie nije znala ništa od toga, zbog čega se pita što još nije znala o svojoj majci. To ne samo da je rastužuje, već i dovodi u pitanje film. Ima li ona pravo čeprkati po majčinom životu i kopati stare rane samo radi svoje priče?

Kombinacija svih tih emocija opterećuje Julie kad se sljedeće godine vrati u hotel, ovaj put sama. Budući da je Rosalind živjela u toj kući i tamo je i umrla, Julie se nada da će je provođenje vikenda tamo približiti majci. To je ujedno i rođendan njezine majke, što ga čini još emotivnijim nekoliko dana. Međutim, njezina namjera da pronađe malo duševnog mira tijekom tog vremena posustaje kada postane nemirnija nego što je bila prije nego što je došla tamo.

Ovdje film zapravo počinje, ali stapa događaje s onima koji su se dogodili dok je Rosalind još bila živa. Činjenica da se majka i kći rijetko pojavljuju u istom kadru (vjerojatno samo tri puta tijekom cijelog filma) također nam daje dojam udaljenosti između njih. To bi moglo simbolizirati odvojenost njihovih emocija i njihovu nesposobnost da pravilno razgovaraju jedno s drugim, čak i kada se jako vole i brinu jedno za drugo. Ta nemogućnost da budu u istom kadru filma također predstavlja nepovezanost između njih kao majke i kćeri, te kako nisu u istom raspoloženju.

Također djeluje kao veliki savjet za publiku, koja nikad ne vidi kako Rosalind razgovara s recepcionarkom, koja je ujedno i konobarica. Jedini put kada vidimo da Rosalind razgovara s nekim drugim je kada razgovara s Billom, što je zapravo Julieno sjećanje. To je ono što nas drži na nogama i sije sumnje o Rosalindi i je li ona uopće stvarna. Zapravo, film odgovara na to pitanje sa ženom u izlogu, koja iako izblijedjela, izgleda jezivo poput Rosalind. Prethodno je vozač spomenuo ženu na prozoru, ali nije potvrđeno je li i on vidio Rosalind. Za Julie, u svakom slučaju, ova scena je više od pukog opsjedanja zgrade. To je opsjedanje uma, jer stalno razmišlja o svojoj majci i povezuje je s kućom.

Činjenica da Julie i Rosalind izgledaju i zvuče jedna na drugu također dodaje još jedan sloj ovoj proganjanju. Time njena majka postaje odraz nje same u budućnosti. Unatoč tome što se radi o dvije različite osobe, sličnost njihovih lica smanjuje udaljenost između njih i publika se počinje pitati jesu li oni ipak ista osoba. To je također još jedan podsjetnik na Julienu smrtnost, vrijeme koje joj nije preostalo. Dakle, na neki način, vidjeti svoju majku kako umire je kao da vidi samu sebe kako umire, što cijelu aferu čini malo morbidnijom za nju.

Julie dolazi u hotel sa željom da napiše priču koju je namjeravala započeti godine kada je to mjesto posjetila sa svojom majkom. Njezin povratak također je način za nju da ponovno pusti ta sjećanja, bilo kroz razgovore koje je tajno snimala ili kroz jednostavnu prisutnost. Kako se u filmu kaže, kuća nosi puno uspomena, a Julie želi proživjeti neke od njih, prisjetiti se svoje majke, ali i napisati svoju priču. Ona postaje toliko uronjena u njih da gubi osjećaj za vrijeme, što Rosalind kaže u nekom trenutku u filmu. Kaže da u njoj postoji zbrka oko 'kada'. Isto se događa s Julie, jer se i za nju miješaju 'onda' i 'sada'. Ipak, postoji nekoliko natuknica za razgraničenje prošlosti i sadašnjosti.

Da je ovo drugi put da Julie dolazi ovamo i da se emocionalno muči dokazuje i ublaženo ponašanje inače vječno grube i ravnodušne recepcionerke. Kad Julie plače nad tortom ispred koje stoji prazna stolica svoje majke, recepcionarki je žao zbog nje. Zna da je Rosalind umrla prethodne godine jer je i ona bila tamo. Slično tome, Bill kasnije provjeravajući Julie također pokazuje da je on bio tamo prethodne godine, iako nije mogao prisustvovati proslavi rođendana jer je imao neke druge stvari za riješiti. I Bill i recepcionerka znaju da je ovo teško vrijeme za Julie i izražavaju joj sućut.

Piše li Julie film o svojoj majci?

Juliena namjera da sama posjeti hotel bila je da još jednom pogleda njen i Rosalindin odnos. Htjela je napisati priču o njima, ali su je vlastite emocionalne borbe sprječavale da to napiše. To se odražava i na vrijeme koje je maglovito tijekom cijelog vikenda. To je poput sloja preko Julienog vlastitog uma, obavijajući je tako duboko u tuzi zbog gubitka majke i žaljenja koje osjeća da još ne može početi raditi na priči. Još uvijek ga pronalazi, ali doći do njega znači proći kroz vlastite strahove i nesigurnosti i ljubav, kao i ogorčenost prema svojoj majci.

Kad se suoči s tim, ne samo da ima dobar san, već sljedećeg jutra magla nestaje i ustupa mjesto vedrom danu. Tada Julie napreduje s pisanjem. Kad ode, vidimo i puno više ljudi, u odnosu na dane koje su ona i njezina majka naizgled same provele u hotelu. To implicira da su se tamni oblaci u njezinu umu smirili i da napušta hotel puno bistrije glave. Stoga se može pretpostaviti da će uspjeti napisati i snimiti film koji je oduvijek namjeravala.

Zanimljivo, prvih nekoliko redaka njezina filma zvuče vrlo slično početku 'Vječne kćeri'. Time film sebi dodaje još jedan sloj. To bi moglo značiti da je sve što smo vidjeli do posljednjih nekoliko minuta zapravo film koji je Julie napisala, a ne događaji koji su joj se stvarno dogodili. Na neki način, predstavlja vlastito iskustvo redateljice Joanne Hogg u pisanju i snimanju filma. Redateljica se oslonila na svoj odnos s majkom kako bi oblikovala priču o 'Vječnoj kćeri'. Element gotičkog horora bio je njezin način da predstavi različite aspekte vlastitog života. S pričom koju Julie piše, sve se vrti u punom krugu, iako na pomalo meta način. Ipak, to prilično lijepo povezuje Julienu priču i znamo da je pronašla neku jasnoću i zaključak kada je u pitanju njezina majka.