Bilo je to 2012. kada se cijeli svijet okrenuo naglavačke za obitelj Payá jer je politički aktivist Oswaldo Payá Sardiñas izgubio život pod krajnje misterioznim okolnostima. Uostalom, kao što je istraženo u HBO-ovoj seriji 'Noć nije vječna', dobivamo dubok uvid u način na koji je proveo život protiveći se jednostranačkoj vladavini u svojoj domovini, nasljeđu koje je njegova kći nastavila. Međutim, unatoč svemu što je učinio za svoju naciju, njegova kći Rosa María Payá sada je poznatija aktivistica zahvaljujući svom međunarodnom dosegu i agresivnim načinima korištenja društvenih medija za svoju svrhu.
Kao peto od sedmero djece u rimokatoličkom kućanstvu u Cerrou u Havani, Oswaldo je doduše odrastao u teškoj imovini i od ranog je djetinjstva naučio da se treba afirmirati ako želi da ga se čuje. Međutim, nitko nije mogao zamisliti da će mu to dati hrabrosti da odbije pridružiti se Savezu komunista nakon Kubanske revolucije u vrlo ranoj dobi. Jedino što je shvatio da njegova nacija treba od samog početka bilo je pravo na slobodu, kao i izbore, pa je ubrzo počeo raditi na idejama koje bi omogućile takvu demokraciju.
Međutim, nažalost, Oswaldovi planovi doista su bili raspoređeni u sredini jer je osuđen na tri godine teškog rada na Isla de Pinos 1969. jer je odbio prevoziti političke zatvorenike tijekom svoje obvezne vojne službe. Unatoč tome, nije dopustio da ga to dugo sputava - u nadi da će steći daljnje obrazovanje i potaknuti promjenu, upisao je studij fizike na Sveučilištu u Havani nedugo nakon što se oslobodio. Izbačen je iz škole kada se saznalo da je praktičan kršćanin, ali opet je pohađao večernju školu i diplomirao telekomunikacije.
Bilo je otprilike 1986. kada se Oswaldo vjenčao s ljubavi svog života, Ofelijom Acevedo, samo nekoliko mjeseci nakon što ju je upoznao, da bi se uskoro zauvijek skrasili u Maloj Havani. Tamo su također poželjeli dobrodošlicu troje prekrasne djece u svoje živote – Oswalda Joséa Jr., Rosu Maríju, kao i Reinalda Isaíasa – cijelo vrijeme gradeći ime za sebe kao inženjera i aktivista. Tako je nastao Kršćanski oslobodilački pokret (MCL), pokret koji je osnovao 1987. kao poziv na nenasilni građanski neposluh protiv vladavine Kubanske komunističke partije i za slobodu političkih zatvorenika diljem svijeta.
Oswaldu je tako ponuđeno nekoliko prilika da napusti Kubu zajedno sa svojom obitelji, no on je uvijek odbijao jer nije želio biti izgnanik iz vlastite domovine i znao je da se borba isplatila. Primarni fokus bili su mu samo obitelj i posao, posebice projekt Varela za koji je vjerovao da bi mogao biti ključ za ustavne i parlamentarne promjene, ali bezuspješno. To je zato što je ovaj projekt u biti peticija koja je pozivala na slobodu govora i okupljanja, dopuštajući privatno vlasništvo nad tvrtkama i ukidajući jednostranačku vladavinu. Dobio je više od 30.000 potpisa kada je bilo potrebno samo 10.000, ali to još uvijek nije učinilo razliku.
Budući da su mnogi Oswaldovi napori bili glasni i ponosni, stvorio je golemu razliku ne samo za svoju naciju nego i za živote svih onih koji su se susreli ili podijelili njegova iskustva. Stoga ne čudi da ga je Europski parlament odao priznanjem Nagrade Saharov za slobodu misli, a istodobno ga je prepoznao i odbor za Nobelovu nagradu za mir. Zapravo je nastavio kritizirati kubansku vladu čak i nakon što je navodna vladavina Castra Fidela prenesena na njegovog brata Raula, ali nažalost nije osvojio nijednu nagradu.
Ali nažalost, 22. srpnja 2012. 60-godišnjak je poginuo u prometnoj nesreći oko 13:50 u blizini Bayama u istočnoj pokrajini Granma, nedaleko od ceste koja se križala. S njim je u vozilu bilo još nekoliko ljudi, a mladi savez pod imenom Harold Cepero također je nažalost preminuo u nesreći, a preživjeli su švedski i španjolski političar. Prema njihovim navodnim pričama, na njihov je automobil naletjelo drugo vozilo kubanskih vladinih registarskih oznaka točno na raskrižju, uzrokujući smrtonosnu nesreću. Budući da je tijekom godina primao brojne prijetnje smrću, to Payasima nije bilo teško zamisliti, no kubanska je vlada izjavila da je vozač izgubio kontrolu nad vozilom i sudario se s stablom.
Na kraju je Oswaldo Jose Paya preminuo u dobi od 60 godina tog kobnog dana, a zapisi tvrde da je umro pri udaru zbog nekih teških ozljeda po tijelu. Nakon toga, istina je da je njegova supruga, ali i djeca, prema vlastitim uputama pobjegla s Kube i skrasila se u Miamiju na Floridi jer je znao koliko njegova domovina može biti opasna – navodno su ih pratili na svakom koraku puta. 2023. ipak je donijela zatvaranje Payasa, barem u nekom smislu, budući da je istraga Međuameričke komisije za ljudska prava (IACHR) rezultirala vladajući da je kubanska država doista odgovorna za ubojstvo aktivista.