U pravnom dramskom filmu Amazon Prime Videoa 'The Burial', Raymond 'Ray' Loewen je šef Loewen grupe, carstva vrijednog više milijardi dolara koje je kupilo nekoliko pogrebnih poduzeća diljem zemlje kako bi postalo monopol u industriji. U stvarnom životu, kako film prikazuje, Loewena je tužio Jeremiah O’Keefe kada prvi nije nastavio s ugovorom, koji su prethodno dogovorile obje strane, da kupi tri pogrebna poduzeća drugog. The sudska drama baca svjetlo na pravnu bitku koja je masovno uništila Loewen Group, zbog čega se zanima gdje se Loewen trenutno nalazi. Dakle, gdje je Ray Loewen sada? Evo što možemo podijeliti o istom!
Raymond L. “Ray” Loewen rođen je 27. lipnja 1940. u Steinbachu, Manitoba. Njegov otac Abraham Loewen bio je operater pogrebnog poduzeća. Kad se Abraham razbolio, Loewen je preuzeo obiteljski posao. Sedamdesetih godina bavio se i politikom. Kao predstavnik Social Credit-a Burnaby-Edmondsa, bio je član zakonodavne skupštine Britanske Kolumbije od 1975. do 1979. Do kraja 1984. Loewen je posjedovao dvadeset pogrebnih poduzeća u Kanadi, a ubrzo je stigao u Sjedinjene Države kako bi stekao još . Do 1997. njegova je tvrtka navodno posjedovala 1115 pogrebnih poduzeća.
Kad je Jeremiah O’Keefe imao financijskih problema 1990-ih, odlučio je prodati tri svoja pogrebna poduzeća kako bi učvrstio svoj 'brod'. Otišao je u Loewen i sklopio dogovor o prodaji domova u zamjenu za poštenu tržišnu cijenu i jamstvo potonjeg da neće prodavati pogrebno osiguranje u regiji u kojoj je djelovao veteran Drugog svjetskog rata. Iako je Loewen prihvatio uvjete, a O'Keefe potpisao kraj ugovora, prvi je na kraju odlučio ne nastaviti s istim. O’Keefe je počeo vjerovati da je Loewen čekao da on bankrotira kako bi ovaj kupio njegovu imovinu po nižoj cijeni.
Takvo uvjerenje navelo je O’Keefea da tuži Loewenovu tvrtku, navodeći da je potonja djelovala “prijevarno i zlonamjerno” i “prekršila dobru vjeru”. Kada Willie E. Gary postao O’Keefeov odvjetnik, odvjetnik je od Loewena tražio 125 milijuna dolara kako bi riješio spor. Loewen je tada angažirao Richarda Sinkfielda iz Atlante da ga brani na sudu protiv O’Keefea i Willieja. Prvo nije prisustvovao suđenju. “Nisam mislio da trebam ići Jacksonu na suđenje. Ovo je za mene bilo potpuno izvan radara,' rekao je Loewen otprilike isto, prema istoimenom Jonathanu Harru The New Yorker članak, koji služi kao izvorni tekst filma.
Loewen je na kraju prisustvovao suđenju kao svjedok. Ubrzo je porota zaključila sudski postupak naloživši Loewen grupi da plati O’Keefeu 500 milijuna dolara odštete . “Nisam mogao vjerovati što čujem. Bio sam potpuno zapanjen. Pomislio sam, ovo se ne događa', rekao je o presudi, prema Harrovom članku. Loewen i O’Keefe tada su postigli dogovor da nagode slučaj za 175 milijuna dolara.
Nakon presude Loewenu nije dugo trebalo da ostane bez tvrtke. Dvije godine nakon iste prijavio je gubitak od 600 milijuna dolara. Godine 1998. bio je prisiljen podnijeti ostavku na mjesto predsjednika i izvršnog direktora vlastite tvrtke. The Loewen Group je bankrotirao manje od godinu dana kasnije u lipnju 1999. Sama O’Keefeova tužba nije uništila Loewenovo poslovno carstvo budući da je isto u trenutku bankrota imalo dug od 3,2 milijarde dolara. Međutim, u pravnim dokumentima koje su dostavili njegovi rukovoditelji, tvrdilo se da je O’Keefeova parnica imala “trajan, štetan učinak na… njihovo cjelokupno financijsko zdravlje,” prema Harrovom članku.
Prema izvornom tekstu filma iz 1999., Loewen je u to vrijeme živio u stanu na Havajima. Godine 2008. stavio je na prodaju svoje imanje Twin Cedars u Burnabyju, Britanska Kolumbija, za 25 milijuna kanadskih dolara. Prema nepotvrđenim izvješćima, objekt je prodan 2012. za 9,948 milijuna kanadskih dolara. Od tada se Loewen odlučio držati podalje od svjetla reflektora.