Recenzija: Zloćudnost se sprema neobičnim obratom trećeg čina

Jeste li znali da slogan plakata 'Maligni' glasi Nova vizija terora? Pa, recimo samo da nam ovaj najnoviji film o Jamesu Wanu predstavlja nešto neobično, pa čak i spašava većinu nedostataka filma (više o tome kasnije) od izravne katastrofe. Samo za dolazak u neobične trenutke potrebno je malo strpljenja. A ti su trenuci u pitanju slučajno tijekom trećeg čina go-for-breaka, koji vam ovdje ne bih htio pokvariti. Sve što mogu reći je da su šišmiši *** ludi, krvavo nasilni i krvavi da Wan očito ima dan na terenu koji prihvaća neobičnu priču, koju je skuhao sa svojom suprugom Ingrid Bisu ('The Nun' i ovogodišnje 'The Conjuring: The Devil Made Me Do It') i Akela Cooper (TV 'Grimm', 'American Horror Story').

Što se tiče tog neobičnog dijela, prepustit ću vam da sami saznate. Što se tiče radnje, evo što biste trebali znati o filmu: 'Maligna' prati teško trudnu Madison (Annabelle Wallis), koja mora podnijeti svog nestabilnog i nasilnog supruga Dereka (Jake Abel). U prošlosti je već patila od nekoliko pobačaja, a ako to nije dovoljno traumatično, njezin muž u jednom trenutku postane previše nasilan pa na kraju udari stražnjom stranom glave u zid.

Ukratko, njezin muž je ubijen i ona se budi u bolnici. Ubrzo počinje doživljavati niz užasnih vizija koje uključuju demonsku figuru koja sebe naziva Gabriel. Na kraju bi ubio svoje odabrane žrtve na krajnje jeziv način, a Madison na neki način ima tajanstvenu psihičku vezu s Gabrielom. Kompliciraju stvar dvojica policijskih detektiva, Kekoa Shaw (George Young) i Regina Moss (Michole Briana White), koji bi mogli pomisliti da je Madison serijski ubojica koji stoji iza cijelog ludila. A tko i što zapravo Gabriel zapravo želi od Madison do te mjere da uživa u mučenju?

James Wan, koji je odlučio ne režirati 'The Conjuring: The Devil Made Me Do It' u korist 'Malignant', oduzima vrijeme postavljajući svoju priču. U početku se sporo kreće i moram priznati da je gotovo dvosatno trajanje filma moglo upotrijebiti malo jači tempo. Wan čak pokušava začiniti stvari skupljanjem različitih horor filmova u rasponu od vizualnog pristupa Daria Argenta sličnog giallu (među njima je slučajno 'Suspiria' talijanskog žanra) do nekoliko filmskih inspiracija tjelesnih užasa Davida Cronenberga i Briana De Palmin rani horor djeluje.

Obožavatelji franšize 'The Conjuring' i dalje će vidjeti Wanovu uobičajenu torbu trikova kada je u pitanju rukovanje natprirodnim elementima, osobito postavkom sličnom invaziji doma. Film također dolazi s izvrsnim kamerama (u jednom trenutku postoji kratka, ali fascinantna snimka za praćenje s stropa kuće) i tipično zanosnom partiturom Josepha Bishare.

Koliko god cijenim da je Wan ambiciozan odati počast nekim od poznatih žanrovskih stručnjaka, sveukupna zbrka pomalo je zgodna stvar. Njegove promašaje mogle bi imati veze s tim što je Wan cijeli scenarij shvatio previše ozbiljno. Bolje bi funkcioniralo da je svoju priču cijelim srcem prihvatio na radostan, samosvjestan način. Možda nešto poput toga kako je pokojni Wes Craven na ironičan način u franšizi 'Scream' preokrenuo inače slasher film koji je učinjen do smrti.

Film također promašuje što se tiče razvoja likova i svih emocionalnih otkucaja potrebnih da biste se osjećali uloženo s njima. To je nekako šteta jer Annabelle Wallis, koja se prethodno pojavila u 'Annabelle' 2014. i 'Annabelle: Creation' iz 2017., zapravo radi pristojan posao prikazujući sve paranoičniju Madison. No, ona je prilično napisana kao površinski lik, a isto vrijedi i za ostale njezine kolege, uključujući Maddie Hasson, koja glumi njezinu plavokosu sestru Sydney Lake, kao i Georgea Younga i Michole Briana White. Čini se da je Ingrid Bisu, koja se pojavljuje u sporednoj ulozi štreberskog forenzičara, više u skladu s pričanjem filma u stilu bonkera.

Vraćam se na treći čin, ovdje Wan uistinu najviše blista i jedan je od jedini razloga koji su me držali zakačenim do kraja. Na drugim mjestima ne bježi kada je u pitanju izvođenje grafičkog nasilja i krvavih prikaza na cijelom ekranu. Predstavljanje Gabriela u crnom ogrtaču jedan je od Waninih najupečatljivijih antagonista horora ikada stvorenih od Ubojice slagalice u filmu 'Saw' 2004. godine, filmu koji je tada nepoznatog australskog redatelja pretvorio u popularno ime.

Ocjena: 3/5

Copyright © Sva Prava Pridržana | cm-ob.pt