Recenzija: 'Bijelci' gledaju na većinu u sve raznolikijoj Americi

Bijeli ljudi je izazovan naslov, i do prikolice za MTV dokumentarac to podnosi navukao kritiku od konzervativnih stručnjaka prošlog tjedna. Sama predstava, međutim, ne bi trebala nikoga uznemiriti kada bude premijerno prikazana u srijedu navečer. Njegovo istraživanje o tome kako mladi bijelci vide sebe i svoj status u sve raznolikijoj Americi je ozbiljno i optimistično, trudeći se da izbjegne krivnju ili loše osjećaje.

Redatelj, novinar i imigrantski aktivist Jose Antonio Vargas, vidi film kao početak razgovora, i iako u njemu nema ničeg što bi otkrilo - svijest bijelaca i privilegije su strašno velike teme kojima se treba baviti u 40 minuta vremena pred ekranom - on je dosljedno zanimljiv. Gospodin Vargas se dobro slaže za MTV jer daje prednost emocijama nad analizom, a može izvući zanimljive i povremeno dirljive odgovore od svojih studentskih subjekata.

U pravom MTV stilu, film traži situacije s visokim prinosom, posjećujući bijelce u rezervatu u Južnoj Dakoti, na primjer, ili ženu iz Arizone koja vjeruje da joj je to što je bijelka spriječilo dobivanje stipendije za fakultet. I postoje trenuci koji podsjećaju na niske reality emisije mreže, kao što je kad crna studentica rasplače dok raspravlja o značenju geta, ili kada gospodin Vargas svečano pita Arizonanca o njezinim aspiracijama na fakultetu: Koliko jako to želite?

No, općenito, njegov je pristup jednostavan koliko će to dopustiti stil mreže i dodijeljeno vrijeme. On nudi statistiku koja opovrgava shvaćanje da manjinski studenti primaju nerazmjeran udio stipendija (istina je suprotno) i on izaziva pametne, ponekad izmučene komentare i bijelaca i nebijelaca. Tinejdžeri američkih Indijanaca raspravljaju o upotrebi wasichua, riječi Siouxa koju koriste za označavanje pohlepnih ljudi, kao oznake za bijelce. Bijeli student označava diskriminaciju kao ono što mi je cijeli život stalno govorilo s čime se nikako ne mogu povezati niti razumjeti.

Prema dokazima Bijelih ljudi, rastuća generacija bijelih Amerikanaca svjesnija je nego ikad stvarnosti rasizma i spremna je razgovarati o njima. Ali još jedna statistika koju film predstavlja može učiniti to spornim: u roku od 30 godina, ti bijelci klizit će od većine do množine u američkoj populaciji.