Ako postoji jedna stvar koju apsolutno nitko ne može poreći, to je da je prognani posljednji nasljednik talijanskog prijestolja Vittorio Emanuele od Savoje uvijek bio prilično polarizirajuća figura zbog svojih pravnih problema. Uostalom, kao što je istraženo u Netflixovom 'The King Who Never Was', ne samo da je moguće da je bio uključen u Smrt njemačkog tinejdžera 1978. ali je također optužen za korupciju i seksualnu trgovinu. Dakle, sada, ako jednostavno želite saznati više o njemu - s posebnim fokusom na njegovu pozadinu, njegove navodne prijestupe, kao i njegov trenutni položaj - imamo potrebne detalje za vas.
Rođen 12. veljače 1937. u Napulju kao jedini nasljednik tada budućeg talijanskog kralja Umberta II. i belgijske princeze Marie-José, Vittorio je punokrvni kraljevski član u svakom smislu te riječi. Međutim, bio je prisiljen na deložaciju u dobi od 9 godina kada je talijanski institucionalni referendum 1946. ukinuo monarhiju nakon Drugog svjetskog rata unatoč tome što očito nije učinio ništa loše. Stoga je primarno odrastao u Švicarskoj, gdje se kasnije zauvijek skrasio s vlastitom obitelji jer je zakon njegove domovine nalagao da se nijedan muški član kuće Savoja nikada ne može vratiti.
Unatoč tome, budući da je Vittorio tehnički izgubio svoja dinastička prava oženivši Marinu Doriju 1971. bez očevog dopuštenja, kasnije je mogao izgraditi talijanska udruženja. Zapravo, prema izvornoj produkciji, osim što je služio kao bankar i prodavač zrakoplova, princ od Napulja također je radio za poznatog poduzetnika Corrada Agustu kao trgovac oružjem. Stoga je dao sve od sebe da razvije sposobnosti za uspostavljanje dobrog života za sebe, čemu je dodatno pomogla činjenica da nikada nije prestao koristiti titulu vojvode od Savoje unatoč relativnim sporovima za istu.
Ali tada je počeo njegov pad, počevši s njegovom rukom 18. kolovoza 1989., pucanjem na Dirka Geerda Hamera u blizini obale Cavalla u Francuskoj, što je rezultiralo smrću 19-godišnjaka 7. prosinca. Vittorio je zapravo uhićen nekoliko sati nakon ovaj incident zahvaljujući potkrepljujućim izjavama svjedoka plus njegovom vlastitom pripovijedanju, ipak je pušten dva mjeseca kasnije na temelju nedostatka dokaza. Iako je listopad 1989. podigao kaznenu optužnicu protiv njega, samo da bi ovaj slučaj bio zatvoren njegovom oslobađajućom presudom za sve osim za vatreno oružje 1991., odnosno dok nije uhvaćen ispovijedajući se 2006. godine.
Štoviše, tijekom tog dugog razdoblja Vittorio je bio kvit otkriveno biti član Propaganda Due (P2), radikalne talijanske skupine odgovorne za korupciju na visokoj razini i političku manipulaciju. Zatim, tu je i vojvodino uhićenje u lipnju 2006. zbog zločinačkog udruživanja, zavjere, korupcije, iskorištavanja prostitucije, kao i reketiranja koje proizlazi iz posla u kojem je navodno sudjelovao. Kasnije mu je suđeno pred porotom i dvaput je pravomoćno oslobođen optužbi, no ovaj je slučaj ipak sve promijenio jer je priznao Dirkovu smrt na snimci dok je u početku bio pritvoren po ovim opsežnim točkama optužnice.
Prema izvješćima, u ovoj zatvorskoj snimci, Vittorio Emanuele od Savoya je jasno rekao, dijelom, 'Bio sam u krivu... ali moram reći da sam ih prevario [francuske suce da me oslobode].' Međutim, tek 2010-ih kada se Dirkova sestra Birgit zapravo dočepala ove vrpce i objavila ju u novinama il Fatto Quotidiano, čime su njegove tvrdnje da je proizvedena šiljkom. Princ je naknadno podnio tužbu za klevetu tužba protiv ove dvije strane, samo da bi javno izgubio 2015. jer su sudovi smatrali da je sadržaj ovog videa istinit - no on se nikada više ne može ponovno optužiti u vezi s ovom stvari zahvaljujući njegovoj prethodnoj službenoj oslobađajućoj presudi iz 1991.
Dolazeći do Vittorijevog trenutnog položaja, unatoč činjenici da je odredba talijanskog ustava iz 2002. dopustila Savojima da se vrate, čini se da mu je do danas draže sjedište u Ženevi, u Švicarskoj. Koliko možemo reći, on rado posjećuje svoju domovinu povremeno, a njegova primarna baza je Rim, ali Ženeva je njegova rezidencija mnogo dulje s obzirom na cijelu obiteljsku povijest. Nadalje, spomenimo da je nakon 2006. zatražio sudsku intervenciju da se daljem rođaku zabrani korištenje titule vojvode od Savoje, što je sud presudio u njegovu korist početkom 2010. Drugim riječima, on je glavar kuće Savoy, kojeg će slijediti njegova izravna krvna loza.