Vjeran Tomić: Gdje je sada Spider-Man of Paris Burglar?

Netflixov 'Vjeran Tomić: The Spider-Man of Paris' rasvjetljava notorni i visokoprofilni incident oko krađe pet slika iz pariškog Muzeja moderne umjetnosti 2010. godine. Ovaj je slučaj u tom razdoblju izazvao značajnu medijsku pozornost, a Vjeran Tomić godinama je ostao velika intriga. Dokumentarac uključuje ekskluzivni intervju sa samim provalnikom, dopuštajući gledateljima da proniknu u njegovu osobnu priču. Ako želite saznati više o njegovom putovanju, imamo sve zamršene detalje koji čekaju na vaše istraživanje. Hoćemo li početi?

Tko je Vjeran Tomić?

Rođen u Parizu 1968. od roditelja bosansko-hrvatskog podrijetla, Tomićev rani život doživio je jedinstven zaokret. Zdravstvene poteškoće njegove majke koje su proizašle iz prometne nesreće dovele su do njegovog preseljenja u Bosnu da živi s bakom i djedom kada je imao samo godinu dana. Nevjerojatno, čini se da je Tomićeva sklonost krađi bila ukorijenjena u njemu od malih nogu. S nepunih 8 godina hrabro je ušao u knjižnicu i opljačkan dvije drevne knjige, čija starost seže stoljećima, ali su ih na kraju vratili. Usprkos tome, nikada na svoje postupke nije gledao ozbiljno ili uznemireno. U Pariz se vratio kada je imao 11 godina.

Život u Parizu za Tomića nije bio nimalo lak. Stalna nesloga i zanemarivanje njegovih roditelja učinili su da se osjeća emocionalno lutajućim. Očevo fizičko zlostavljanje samo je pogoršalo situaciju, ostavivši Tomića u osjećaju da se mora sam snalaziti. Otac je također odbacio njegov tinejdžerski interes za slikanje. Ovo izazovno okruženje utrlo je put za ono što bi neki mogli nazvati ' delinkvent ' postojanje. Već je počeo obijati brave i provaljivati ​​ljudima u domove kako bi krao. Rekao je da ima preuzeto iz Pariške zvijezde, uključujući francusko-karipskog pjevača Henrija Salvadora i egipatsku kraljevsku obitelj. Kad je napunio 18 godina, otišao je u vojsku i tamo se naučio s lakoćom penjati po zidovima.

Nakon što mu je završio vojni rok, vratio se životu kriminala jer je to bila laka zarada. Njegova je ambicija bila brzo zgrnuti bogatstvo, vođena čežnjom za financijskom sigurnošću. Uvijek je djelovao usamljeno, a primarni cilj bio mu je osigurati nakit i novac, budući da je ta imovina bila ne samo vrijedna, već i lako likvidirana. Taj ga je put doveo do toga da cilja na bogate četvrti i četvrti više klase. Tomićeva izvanredna sposobnost penjanja na zidove pokazala se neprocjenjivom jer se odvažio provaljivati ​​na gornje katove zgrada, pljačkati ljudske domove i poslužiti se svime što je smatrao vrijednim. Zanimljivo je da je stekao reputaciju kao gospodin provalnik , nikad ne pribjegavajući nasilju ili prijetnjama svojim žrtvama.

Postupno je Tomić proširio svoj repertoar na krađa umjetnina , a ubrzo se našao u prisvajanju i vrijednih slika. Godine 1999. sustigle su ga njegove kriminalne aktivnosti, što je rezultiralo uhićenjem. Međutim, nedugo nakon toga je pušten. Francuski mediji prozvali su ga 'Spiderman' i izvijestili o njegovoj upotrebi samostrela i udica kako bi ušao u stanove, gdje je kriomice ukrao dva Renoira, Deraina, Utrilla, Braquea i nekoliko drugih umjetnina, dok je ništa ne sumnjajući vlasnici kuće su mirno spavali.

Godine 2004. Tomić je ukrstio puteve s Jean-Michelom Corvezom, vlasnikom antikvarijata specijaliziranim za preprodaju umjetnina. Zajedno su radili nekoliko godina i Tomić zahtjevi da je prodao krijumčarenu robu Corvezu vrijednu 90.000 eura. Corvez je Tomiću predao popis umjetničkih djela koje želi, ponudivši značajne nagrade za njihovu nabavu. Dok su istraživali mogućnosti, shvatili su da je infiltracija u Muzej moderne umjetnosti dostižan cilj jer sigurnosni alarm unutar zgrade nije radio. Corvez je izrazio želju da nabavi remek-djelo Fernanda Légera iz 1922., 'Tihi život od svijeće'.

Tomić je pokrenuo svoj plan, pedantno se probijajući u muzej. Nakon šest dana pomne pripreme, koja je uključivala fokusiranje na određeni prozor, uspješno je izveo provalu u kasnim satima 20. svibnja 2010. Uspio je skinuti Légerovu sliku sa zida i počeo je buljiti u Matisseovu “ Pastorala”, fovističko platno iz 1905. Prisjećajući se trenutka, Tomić rekao je , “Vidio sam dubok, živopisan krajolik. A mali vrag svira svoju frulu niotkuda kao čarolijom kao da je on čuvar ovog okoliša.” Odlučio je i to skinuti. Pogled mu je pao na Modiglianijevu 'Ženu s lepezom' i uzeo je i to.

U izmaglici u kojoj je Tomić radio, na kraju je uzeo “Goluba s graškom” Picassa i “Maslinu blizu l’Estaquea” Braquea. Gotovo je htio uzeti Modiglianijevu “Ženu s plavim očima”, ali nešto ga je kočilo. On rekao je “Kad sam ga otišao skinuti sa zida, rekao mi je: ‘Ako me uzmeš, kajat ćeš se do kraja života.’ Nikada neću zaboraviti što mi je ta 'Žena s plavim očima' učinila. Kad sam ga dotaknuo, da ga izvadim iz okvira. . . osjećaj je počeo odmah - strah koji me obuzeo poput sante leda, ledeni strah koji me natjerao da pobjegnem.'

Prijevoz ukradene slike za Tomića se pokazao kao minuciozna operacija. Bila su potrebna dva putovanja da se umjetnina iznese iz muzeja i utovari u njegov Renault koji je bio diskretno parkiran uz Avenue de New York. Uspio je otići bez incidenta i čak je izbjegao policijsku kontrolu, što je bio element sreće u njegovom odvažnom pothvatu. Sljedećeg jutra Tomić se sastao s Corvezom na četvrtoj razini podzemne garaže u Bastilleu. Corvezova reakcija bila je mješovita, jer je bio pomalo nezadovoljan što je otkrio ne samo jednu, već pet ukradenih slika.

On dogovoren uzeti Légera i Modiglianija, ali je ponudio pohranu ostale tri slike u Tomićevo ime. Vijest o krađi već je dospjela na naslovnice, a slavljena je kao najveća pljačka umjetnina od 1990. Corvez je prvotno obećao Tomiću 50.000 eura za svaku od ukradenih slika, ali mu je platio samo 40.000 eura. Ovo odgođeno plaćanje i potencijalno odstupanje od dogovora pobudilo je Tomićevu sumnju.

A svjedok , koji je u okolici vozio skejtbord, uočio je Tomića u blizini muzeja te ga je policiji grubo opisao. Frustriran Corvezovim neuspjehom da plati obećanu isplatu, Tomić se našao u očajničkoj potrebi za gotovinom. To ga je navelo da u svibnju 2011. počini još jednu pljačku anonimna dojava i opisu svjedoka, policija je uspjela uhititi Tomića. On brzo priznao ne samo zbog pljačke za koju je upravo bio uhvaćen nego i zbog svoje upletenosti u pljačku Muzeja moderne umjetnosti. Međutim, navodno je zatajio identitet svih suučesnika koji su mogli biti upleteni s njim.

Gdje je sada Vjeran Tomić?

Suđenje Tomiću započelo je 30. siječnja 2017., a ekspresno je okončano u dva dana. On primljeno znatnu kaznu od osam godina zatvora za krađu pet slika procijenjenih na 100 milijuna eura. Ova presuda nije bio njegov prvi sukob sa zakonom, jer ga je prije nakupilo 14 osuda vezano uz krađe nakita i umjetnina. Uz Tomića su se suočile i druge dvije osobe, trgovac antikvitetima Corvez i Yonathan Birn, trgovac satovima koji je kupio Modigliani od Corveza. Pravne posljedice za trojac bile su teške, a Tomić je snosio 200.000 eura fino .

Štoviše, bili su kolektivno naredio da gradu Parizu vrati punu vrijednost ukradenih slika, procijenjenu na 104 milijuna eura. Rođenje tvrdio da je uništio i riješio se ukradenih slika, izjava je naišla na skepticizam tužiteljstva i agencija za provođenje zakona. Tijekom suđenja Tomić je izrazio kajanje za počinjena kaznena djela. Bio je zatočen u pritvorskom centru Les Vignettes. Upoznao je Korine Opiolu samo dan prije početka suđenja.

Uspostavila se jedinstvena veza, zbog koje ga je svaki tjedan posjećivala u zatvoru. Njihova interakcija potaknula je duboku vezu i na kraju su se upustili u romantičnu vezu. Tomićeve težnje sada se naginju prema jednostavnijem životu, uživanju u užicima koje priroda nudi i uživanju u vremenu koje provodi s Korine, kloneći se svijeta kriminala koji ga je nekoć izjedao.