U režiji Aarona Schimberga, 'A Different Man' počinje s čovjekom po imenu Edward, koji ima rijetku genetsku bolest zvanu neurofibromatoza, koja uzrokuje defiguraciju lica. Glumac u usponu, Edward, pokušava promijeniti svoj život, ali čini se da mu ništa ne polazi za rukom. A onda upoznaje Ingrid, prelijepu dramaturginju koja mu pruža ruku prijateljstva, za koju Edward vjeruje da bi se mogla pretvoriti u nešto više samo da izgleda normalno. Dakle, kada mu je rečeno za eksperimentalni postupak, on odlučuje nastaviti s njim. Nakon a zastrašujuće transformacije, Edward postaje normalan, ali time počinje novo, posve neočekivano putovanje. SPOILERI NAPRIJED
Prije nego što je napravio eksperimentalni tretman i potpuno promijenio svoj izgled, Edward je zauvijek bio progonjen načinom na koji su ga ljudi gledali. Čak i kad ga nisu gledali, mogao je vidjeti njihov svjestan napor da skrenu pogled. Zbog svega toga Edward se osjeća neprikladnim, a ta nesigurnost ne nestaje ni nakon transformacije. Čak i kad sada izgleda normalno, čak i kad ima dobro plaćen posao, puno bolji stan i malo više sreće s damama, vrlo brzo biva ponovno uvučen u isti vrtlog nesigurnosti, osobito nakon što dolazak Oswalda.
Dok je Edward bio suzdržan i borio se s samopouzdanjem, Oswald je bio poput sunčeve svjetlosti koja upada u mračnu sobu kroz širom otvoren prozor. Šarmantan je i samouvjeren, čak i kada situacija može biti pomalo nezgodna. On zna kako raditi za gomilu, kako se sprijateljiti s ljudima koje je tek upoznao i učiniti da se osjećaju ugodno s njim. Kao da njegova bujna osobnost nije dovoljna, dobar je i u mnogim stvarima. Dobar je s naglascima, može pjevati i jodlati, može svirati saksofon, i što je još gore, ima fotografsko pamćenje, što znači da može zapamtiti svoje rečenice i savršeno ih izvesti, nešto s čime se Edward sve više bori.
Ono što najviše smeta Edwardu je koliko se Oswald osjeća udobno u svojoj koži i čini se da svi oko njega potpuno zanemaruju kako izgleda, što se nije dogodilo s Edwardom. Gdje god je otišao, otkrivao je da ga opterećuje težina njegovog 'nenormalnog' izgleda. Utjecaj je bio toliko izražen da je Edward vjerovao kako je njegov izgled jedina stvar koja stoji na putu njegovom savršenom životu. No činilo se da ista prepreka Oswaldu nije bila važna. Već je živio svojim najboljim životom, a zbog toga se Edward osjećao još neprikladnije nego prije.
Kad je otpušten iz uloge Edwarda, čak i kad je ona svedena na oskudnu prisutnost u posljednjoj sceni, postaje opsjednut slijeđenjem Oswalda, što ga samo čini još ljubomornijim na tog čovjeka. Čini se da ne samo da se Oswald udvarao Ingrid, već ima i kćer od bivše žene, što govori Edwardu da možda njegov izgled nije bio ono što ga je spriječilo da ima ljubavni život. Dok gleda Oswalda kako ima sve što želi za sebe, Edwardu također na neki način počinje nedostajati kakav je bio. Kao prvo, da nije prošao kroz operaciju, on bi igrao glavnu ulogu, što je Ingrid napisala s njim na umu.
Edwardova opsesija kulminira slomom koji ga košta karijere, a on završi s cijelim tijelom u gipsu kada na njega padne scena nakon što napadne Oswalda na pozornici. Nakon takvog debakla, svatko bi se želio držati podalje od njega, ali Oswald i Ingrid ga preuzimaju dok se oporavlja, što traje mjesecima. Na kraju dolazi u fazu u kojoj počinje fizikalnu terapiju, što znači da se uskoro može vratiti u normalu. Ali onda se terapeut ismijava Oswaldovom izgledu i to izokreće nešto u Edwardu.
Moguće je da je do sada Edward već počeo brinuti za Oswalda, koji je bio uz njega kroz njegovo dno. Moguće je da Edward ne cijeni neznanca koji se ruga njegovom prijatelju, koji mu je pomogao u najgorim trenucima čak i kad je imao sve razloge da to ne učini. Međutim, više od svega toga je Edwardov vlastiti bijes koji je tako dugo tinjao u njemu. Čuvši to o Oswaldu vraća ga u vrijeme kad je izgledao kao Oswald, a ljudi su mu sve te stvari govorili iza leđa, a ponekad čak i u lice.
Zbog ovakvih stvari mrzio je svoj izgled i osjećao se kao da nikada neće biti dovoljan. Upravo su ga ovakve riječi navele da se odluči za operaciju koja će se promijeniti, da bi kasnije shvatio da je još uvijek mogao voljeti sebe i imati bolji život samo da se nije cijelo vrijeme osjećao tako omražen. Dakle, kada ubode PT-a, njegov vlastiti bijes i frustracija proključaju i poprimaju oblik nasilja.
Jedna je stvar doživjeti slom i jurišati na igru, a nešto je sasvim drugo ubosti nekoga. Zbog svog zločina, Edward je poslan u zatvor na tako dugu kaznu da ne odahne dok ne izgubi mladost i postane star i sijed. U početku se čini da je zatvorska kazna niža od napada na Oswalda na pozornici, a zatim da se strop sruši na njega, slomeći mu gotovo sve kosti u tijelu. Ali tijekom godina, to mu daje perspektivu na njegovu situaciju. Tako da kada izađe, on je relativno normalan i ne vidi Oswalda kao svog neprijatelja.
Na ulici naiđe na najnoviju Ingridinu predstavu, 'Srce želi ono što želi'. Kad ga Oswald vidi, oduševi se, a kasnije Edward završi na večeri s parom. Upoznali su ga s Ingridinom uspješnom karijerom dramaturginje i redateljice, Oswaldovom odlukom da se ne bavi glumom nakon uspjeha 'Edwarda', njihovom odrastanjem biološke i posvojene djece te na kraju njihovom odlukom da se presele u komunu u Kanadi , što pomalo zvuči kao kult. Između toga, Ingrid govori o tome kako se toliko gnušala 'Edwarda' da više nikome ne dopušta da postavlja predstavu. Oswald je, pak, nešto zahvalniji, govoreći kako je to njih dvoje spojilo.
Usred svega toga, Oswald Edwarda nekoliko puta naziva 'Guy', što ima smisla jer se Edward tako predstavio svima nakon svoje transformacije. Ono što nema smisla je kada konobar pita jesu li spremni naručiti, a Oswald nazove Edwarda pravim imenom. Zateklo nas je nespremne jer je ovo prvi put da je netko nazvao Edwarda vlastitim imenom od njegove transformacije. Što je još važnije, čini se da nitko za stolom nije šokiran čuvši to ime. Netko bi mogao pomisliti da je ovo lapsus jer su upravo govorili o Edwardu u predstavi. Ali da je tako, Oswald bi možda rekao 'ups' i ispravio se, što on ne čini. Naprotiv, u razgovoru izmakne to ime ležerno kao da ga je sve ovo vrijeme zvao Edward, a ne Guy.
Štoviše, Ingrid ne reagira kada ga Oswald zove Edward. To znači da i ona zna da je to Edward, a ne Guy. I iznad svega, čini se da sam Edward nije uznemiren ovom iznenadnom zamjenom imena. To znači da je cijela situacija oko Edwardova pravog identiteta već raščišćena i priznata, a moglo se dogoditi i prije nekog vremena, zbog čega je tako prirodan dio njihova razgovora. Publiku iznenađuje jer film eksplicitno ne objašnjava kada i kako se to otkriće dogodilo, ali Oswald, koristeći Edwardovo pravo ime, priznaje činjenicu da se to dogodilo.
Postoji nekoliko puta kada je Edward mogao priznati svoj pravi identitet. Prva prilika koju bi imao da raščisti stvari bila bi nakon što je napao Oswalda i na kraju bio ozlijeđen. Tijekom borbe, on više puta viče: 'Ja sam Edward.' S obzirom na to da je Edward ime protagonista u predstavi i uloga koju je trebao odigrati, to se moglo shvatiti kao da pokušava preuzeti vlasništvo nad ulogom, izražavajući svoj bijes zbog toga što je zamijenjen Oswaldom. Međutim, sljedećih nekoliko mjeseci provedenih unutar gipsanog tijela, imao bi mjesece za razmišljanje o svom ponašanju, a tada je možda smatrao da je najbolje posjedovati svoj identitet.
Drugi slučaj kada je istina možda izašla na vidjelo je kada je Edward ubo nožem PT-a. Kad bi bio uhićen, njegov bi dosje iz prošlosti bio otvoren, a njegova povijest kao Edwarda izašla bi na vidjelo. Možda ga je čak upotrijebio odvjetnik da objasni zašto je Edwarda toliko razbjesnio komentar PT-a. Stavljanje njegovih postupaka u kontekst njegove prošlosti možda mu je priskrbilo neke bodove simpatije, ili je barem njegova obrana to iskoristila kao način da barem dobije manju kaznu. Ako ne ovo, onda se moglo dogoditi dok je Edward bio u zatvoru. Moguće je da je dobio psihološku pomoć dok je bio u zatvoru, a terapija mu je možda pomogla da uvidi kako bježanje od svog identiteta i nesposobnost da prihvati tko on jest može biti korijen svih njegovih problema. Poznavajući Oswalda, on bi ostao u kontaktu s Edwardom, i logično je da bi Edward u jednom trenutku smogao srca da cijelu priču povjeri Oswaldu.
Bez obzira na vrijeme, sada je jasno da Edward nema što skrivati. Što se tiče zašto ga je Oswald nazvao Guy kad je znao da se zove Edward, to bi moglo biti zato što ga je Oswald navikao zvati Guy. To bi bila podsvjesna stvar, a ne nešto što je učinio namjerno. Shvatio bi svoju pogrešku i, pokušavajući je ispraviti, nazvao bi ga Edward. To bi također objasnilo zašto Ingrid koristi pomalo ispričavajući se ton dok govori o 'Edwardu', predstavi, i toliko joj je neugodno što ju je napravila. Ne samo da se predstava sada ne podudara s njegovim radom, već i zato što je Edwardovu priču i njegovu bol iskoristila kao korak u stvaranju uspješne karijere.
Ono što ovu razmjenu čini još značajnijom je kada Oswald Edwarda naziva 'mojim starim prijateljem' i kaže da se nije nimalo promijenio. Rečeno je ljupko i dok se Oswald smije, smije se i Edward. Čini se da njegov osmijeh odražava Oswaldove osjećaje prijateljstva i bliskosti kao da Edward konačno ima ljude koji ga vide onakvim kakav jest. Nema više pretvaranja ni lažnih imena. Cijela je istina iznesena na stol i prihvaćena. Stvari zbog kojih se osjećao manje u vezi sa samim sobom - nesigurnost, sram, mržnja prema samom sebi, nestale su i Edward može u potpunosti biti svoj.