Je li King Arthur: Legenda o maču zasnovana na istinitoj priči?

Autorski redatelj Guy Ritchie prenosi svoju publiku u močvare mitskog srednjovjekovnog svijeta u epskom fantastičnom dramskom filmu 'Kralj Arthur: Legenda o maču' iz 2017. Priča uključuje legendarni povratak sina kralja Uthera Arthura, koji mora predati Excalibur - čarobni Merlinov mač — i preuzmite kraljevstvo od zlog kralja Vortigerna. Nakon što Vortigern organizira državni udar, bebu Arthura šalju na čamac da ga pokupi grupa prostitutki.

Postaje nešto poput ulične mafije u gradu, nesvjestan svoje kraljevske loze. Ali kada vremena pokušavaju, junak mora ispuniti svoju sudbinu, dok ga potraga tjera da se suoči sa svojom prošlošću. Film je uglađena srednjovjekovna priča puna akcije ažurirana za dvadeset i prvo stoljeće. Zvjezdani glumački ansambl čine Eric Bana, Charlie Hunnam i Jude Law, oživotvorujući vrlo stiliziranu fantastičnu viziju. Međutim, možete se zapitati koliko je priča ukorijenjena u stvarnim događajima. Ako je to slučaj, pokrenite istragu.

Je li King Arthur: Legenda o maču zasnovana na istinitoj priči?

Ne, 'Kralj Arthur: Legenda o maču' nije temeljen na istinitoj priči. Jako se oslanja na vizualnu grafiku, film je također u potpunosti izmišljen. Za entuzijaste povijesti bilo bi imperativ znati da se o povijesnom postojanju kralja Arthura kao takvog dugo raspravljalo u znanstvenim krugovima. A kada je postao predmet folklora, njegovu su legendu po želji preobrazili pripovjedači.

Jedan od prvih dokumentiranih spomena Arthura bio je u 'The Historia Brittonum', latinskom povijesnom tekstu iz 9. stoljeća koji se ponekad pripisuje velškom kleriku Nenniusu. Ipak, Arthurova međunarodna popularnost kao engleske narodne ikone donekle je dužna vrlo maštovitom prikazu Geoffreya od Monmoutha iz 12. stoljeća 'Historia Regum Britanniae' ('Povijest kraljeva Britanije').

Arthur i 'Mater of Britain' u cjelini bili su obećavajuća tema i u kinematografskom mediju. 'The Adventures of Sir Galahad (1949),' filmski serijal sa starim 'Supermanom' slavnim Georgeom Reevesom u ulozi Sir Galahada, bila je prva filmska adaptacija narodnih legendi. Prijeđimo naprijed u 2004. godinu. 2004. obilježila je izlazak filma 'Kralj Arthur' Antoinea Fuquae s Cliveom Owenom u glavnoj ulozi. Nakon slabog uspjeha filma, Warner Brothers je želio snimiti još jedan film s Legendama o Arturijanu na umu. Jedan je bio remake epske akcijske avanture 'Excalibur' Johna Boormana iz 1981. s Bryanom Singerom u redateljskoj stolici.

Drugi je bio film koji se u početku zvao 'Arthur & Lancelot'. U drugom filmu bi Kit Harington i Joel Kinnaman igrali ulogu Arthura, odnosno Lancelota. Warner Brothers smatrao je da imena nisu dovoljno značajna da privuku pozornost, pa su se poigravali idejom o Colinu Farrellu kao kralju Arthuru i Garyju Oldmanu kao Merlinu. Ni ta verzija nije napravljena. U međuvremenu, Joby Harold napravio je rani nacrt scenarija na temelju priče Harolda i Dobkina. No, konačni scenarij se na kraju prilično drastično promijenio, a u filmu su ova dvojica samo zaslužna za priču. Producent Lionel Wigram opširno je prepisao scenarij, a u filmu je on zaslužan kao koscenarist, kao i Guy Ritchie.

Guy Ritchie, redatelj, inače poznat po svojim akcijskim trilerima vođenim subkulturom, mislio je na fantasy kao zastrašujući žanr jer to nikada prije nije radio. Zamislio ju je kao šesterodijelnu franšizu sve dok film nije bombardirao kino blagajne. Film je u početku bio predstavljen studiju i glumcima kao nešto poput 'Gospodara prstenova' koji se susreće s Ritchiejevim vlastitim 'Snatchom', što je odradilo posao za većinu glumaca. To je svakako učinilo posao za Charlieja Hunnama, koji je bio dovoljno nestrpljiv da se bori protiv svojih kolega na audiciji za tu ulogu.

Ritchie je želio spustiti Arthura u carstvo smrtnika, zadržavajući fantastičnu bit priče - ideju koju je dobio iz Boormanovog 'Excalibura' - i to je ona koju je savršeno dobro izveo u filmu. Inspirirao ga je i 'Igra prijestolja', no redatelj veteran želio je da film bude njegov. Napravio je nekoliko rezova - tri sata dugu i dva sata i dvadeset minuta produženu verziju - ali je na kraju otišao na jedan sat i pedeset minuta dugu verziju. Donio je glas i ritam, istaknuo je redatelj. CGI-ju je trebalo više od godinu dana da se usavrši, i to se vidi u filmu. Na kraju, možda neće uspjeti stvoriti čaroliju, ali epska struktura priče daje joj čvrsto mjesto u kulturi budući da se stalno iznova priča.