Adrian Bol donosi oštar, ambijentalni i akcijski triler u 'Naslijeđe laži', a gotovo zajebana priča kreće osvježavajuće uvjerljivo. Film prati izvan mreže agenta MI6 Martina Baxtera, samohranog oca uznemirenog neuspjelom prošlom misijom. Ali kada svi žele dio izgubljenog dosjea, uključujući CIA-u, rusku obavještajnu službu i njegovog kolegu Trevora iz MI6, Martin mora biti žrtveni jarac u dubokoj zavjeri koja nadilazi njegov opseg.
U međuvremenu, svoju kćer mora spasiti iz kandži Rusa, a sat otkucava. S meditativnom partiturom, besprijekornom rasvjetom i hvalevrijednom izvedbom Scotta Adkinsa u središnjoj ulozi, triler je poslastica za osjetila. Ipak, možda se pitate koliko je priča vjerodostojna. Pa, doznajmo!
Ne, 'Naslijeđe laži' nije utemeljeno na istinitoj priči. Scenarista-redatelj Adrian Bol osmislio je film od nule, a pritom je posjedovao svoj materijal. Možda poznajete nizozemskog filmaša iz film-noir 'Blindspot' iz 2008. i misteriozne trilera 'Castingx' iz 2005. Redatelj svoj uglađeni akcijski triler slika istim mračnim, mračnim i voajerističkim vizualnim pristupom, dok svojim likovima postiže nove emocionalne dubine.
Govoreći o procesu pisanja, redatelj je otkrio da ide po temi. Nakon što je osmislio bit, pokušava je u nekoliko slojeva ugraditi u priču. U 'Naslijeđe laži' redatelj je kao središnji motiv odabrao dihotomiju istine i moći. U svijetu tajnih agencija i prisilnih vlada, istina se često mijenja za diplomaciju i sigurnost. Neki teoretičari sugeriraju da živimo u eri postistine, gdje je istina roba koju izazivaju pozicije moći.
U filmu, dihotomija između istine i laži također upravlja odnosom između Martina i njegove kćeri Lise. Sasha, bitan lik u misteriju koji se odvija, ostaje obavijen lažima i tajnama do samog kraja. Redatelj je tu temu ugradio i u Martinov odnos s bivšom suprugom. Konačni rezultat je široka paleta ispunjena bogatim i nijansiranim likovima, od kojih svi imaju priču za ispričati. Film se tako od ostalih žanrovskih pothvata izdvaja prizivanjem prizemljenih likova, a kemija između središnjeg para oca i kćeri djeluje sasvim realistično.
Štoviše, misterij priče MI6 ne skreće previše od stvarnosti, iako su imena i situacije malo izmijenjene kako bi se izbjegao bilo kakav izravni politički angažman. U središtu zagonetke je sukob između MI6 i ruske obavještajne službe. Rusi su pakleno spremni dohvatiti svoj gotovo mitski dosje, ali datoteka je možda zaplet stvoren radi toga. Postavka ranog raspucavanja u kojem Martin gubi datoteku je, međutim, bitna. Riječ je o Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, zemlji koja je stoljećima bila pod ruskom kontrolom, a napetosti su dodatno pojačane nakon invazija Krima.
Štoviše, agent prikazan u filmu, tj. Novichok, također može imati neke veze s Rusima. Prema a BBC-jev izvještaj , Novichok, što na ruskom znači pridošlica, označava skupinu naprednih kemijskih agenasa koje je 1970-ih i 1980-ih kurirao Sovjetski Savez. Prije nego što je vijest o navodnom pokušaju atentata na Alekseja Navalnog zahvatila globalne medije, ime Novichok pojavilo se 2018. u vezi s misterioznim napadom na bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala i njegovu kćer Juliju dok su bili u Velikoj Britaniji. U filmu Sergej Skripal naizgled postaje Sergej Skuratov, a Julija postaje njegova žena, a ne kćer. Stoga, prepun radnje od zida do zida, film bi inače mogao ispasti izmišljen, ali dojam tajnovitosti i straha stvoren u filmu je donekle točan.