Je li Bostonski davitelj temeljen na istinitoj priči?

Zasluga za sliku: Claire Folger/ Studios 20th Century

Disney Plusov 'Bostonski davitelj' film je kriminalističke drame iz razdoblja koji prati priču o dvjema novinarkama, Loretti McLaughlin i Jean Cole, koje povezuju niz ubojstava. Dok se ubojstva nastavljaju događati, oni guraju istragu, ali njihove napore ometaju njihovi nadređeni. Čini se da je i policija nemarno zainteresirana za slučaj dok sve ne eksplodira i situacija u gradu ne postane strašna. U režiji Matta Ruskina, film je uzbudljiva detektivska priča u kojoj se protagonisti bore protiv mizoginije i seksizma dok se suočavaju s opasnošću od serijskog ubojice koja im je na meti jer ga pokušavaju razotkriti. Ova jeziva priča mogla bi vas natjerati da se zapitate temelji li se na stvarnim događajima. Hajde da vidimo.

Je li Bostonski davitelj istinita priča?

Da, 'Bostonski davitelj' temelji se na istinitim događajima. Prati slučaj iz stvarnog života Bostonski davitelj za kojeg se vjeruje da je odgovoran za smrt najmanje 13 žena tijekom ranih 60-ih u Bostonu, Massachusetts. Neka od ubojstava dogodila su se i u okolnim gradovima. Sve žrtve bile su u dobi od 19 do 85 godina i bile su neoženjene. Bili su seksualno napastvovani i zadavljeni parom čarapa, što je i dalo naziv Umorstva u svilenim čarapama.

Na kraju je potvrđeno da je čovjek po imenu Albert DeSalvo bio Bostonski davitelj, ali se vjeruje da su neka od ubojstava počinili ubojice imitatori. 2013. DNK dokazi potvrđeno da je jednu od žrtava, Mary Sullivan, on ubio. Isto se nije moglo potvrditi za ostalih dvanaest ubojstava. Slučaj je prethodno adaptiran u film iz 1968. s Tonyjem Curtisom i Henryjem Fondom u glavnim ulogama i godinama je bio tema za nekoliko podcasta i publicističkih knjiga.

Matt Ruskin je već čuo za slučaj, ali dok je razmišljao o novom projektu, počeo je dublje proučavati priču. Dok je čitao o ubojstvima kao zanimljivima, Ruskin je postao fasciniran dvjema ženama koje su prve otkrile poveznice između ubojstava i postale ključne u privlačenju pažnje javnosti na slučaj. “Počeo sam čitati sve što mi je došlo pod ruku i otkrio ovu stvarno fascinantnu i užasavajuću misteriju ubojstva o kojoj nisam znao ništa”, rekao je. rekao je .

Nakon što je čuo intervju s Lorettom McLaughlin, odlučio je pratiti priču iz njezine perspektive. To je značilo da će to biti 'priča vođena likovima', što je zahtijevalo od scenarista i redatelja da uđe u detalje osobnog života dvojca. Pokazalo se da je to jako teško jer je o njima bilo dostupno vrlo malo informacija. Tada je otkrio da je povezan s Jean Cole. Prijatelj je s Coleovom unukom. Preko nje je stupio u kontakt s McLaughlinovom i Coleovom djecom, koja su oslikala 'živopisnu' sliku žena.

Jedna od ključnih točaka zapleta filma je seksizam s kojim se McLaughlin i Cole moraju suočiti. Smišljaju dobru teoriju o tome kako su ubojstva povezana, ali ih nitko ne shvaća ozbiljno. Snimateljima je bilo važno prikazati tu borbu s kojom se dvojac suočava od strane ljudi koji su ih trebali podržati. “Redakcije su bile sredine u kojima su dominirali muškarci, a bilo je malo žena koje su se bavile ozbiljnim istraživačkim novinarstvom. Susrele su se s izazovima na radnom mjestu i kod kuće kada se od žena nije očekivalo da imaju karijere kada su imale obitelji”, rekla je redateljica.

Nakon što je saznao o čemu će film biti i kako će se događaji odvijati, Ruskin je počeo tražiti druge filmove koji su se ranije bavili sličnim temama. Bio je osobito pod utjecajem po David Fincher 's ' Zodijak ,' koja slijedi sličnu premisu istraživačkih novinara koji pokušavaju ući u trag serijskom ubojici. Također je pogledao Fincherove druge radove i pronašao inspiraciju u 'Svim predsjednikovim ljudima' i 'Jeanne Dielman' za razne aspekte filma.

Ruskina su privlačili McLaughlin i Cole i njihov rad te je smatrao da je 'njihova priča priča vrijedna pričanja'. Nada se da će ljudi reagirati na 'ovu slojevitu misteriju ubojstva', koja je također 'stvarno nadahnjujuća priča o par novinara koji su žestoko željeli raditi posao koji im je strast.' Otkrio je da, iako se gotovo sve u filmu dogodilo u stvarnom životu, neki su događaji i dijalozi dramatizirani u svrhu pripovijedanja. Vremenska je traka u nekim slučajevima bila isprepletena kako bi se 'očuvao osjećaj zamaha i kontinuiteta' u filmu, ali to nimalo ne oduzima poruku koju namjerava publici odnijeti iz njega.