S luksuzno prekrasnim kućama, nevjerojatno poletnim trgovcima nekretninama, beskrajnom mučnom dramom i nedvojbeno primamljivim okruženjem, Netflixov 'Selling the OC' opravdava svoje ime franšize na sve zamislive načine. To je zato što prati elitne agente Oppenheim grupe dok upravljaju ne samo svojim profesionalnim već i osobnim poslovima - jedina razlika je što su iz ureda okruga Orange. Dakle, budući da smo sada vidjeli pretjeran, ali zamršen način na koji se stvari odvijaju u ovoj zadivljujućoj produkciji, kopajmo duboko kako bismo otkrili koliko je to točno prirodno - ako je uopće - hoćemo li?
Još od cjelokupnog koncepta koji se temelji na nekretninama 'Prodaja zalaska sunca' izašao na vidjelo 2018., naplaćen je kao nenapisan, a istina je da nikad nije bilo pouzdanih dokaza koji bi osporili tu ideju. Stoga je, naravno, njegov spin-off 'Selling the OC' isti, pogotovo jer ga je ponovno stvorio Adam DiVello — čovjek koji stoji iza originalne serije kao i njezinog prvog ogranka 'Prodaja Tampe.' Stoga obećava da nijedan od razgovora, emocija ili situacija nije unaprijed ispisan od strane profesionalaca i potom predan dinamičnoj glumačkoj ekipi za pravilno izvođenje pred kamerama.
Međutim, budući da serija koristi mnoštvo resursa kako bi osigurala svoj dugoročni uspjeh, producenti navodno igraju ključnu ulogu u guranju naracije u najzanimljivijem smjeru. Oni naizgled nikad ništa ne smišljaju iz temelja, ali mogu potaknuti nekoliko tema za razgovor u određenim trenucima kako bi stvorili ono što se može opisati samo kao autentična drama. To može biti tijekom glumačke ispovjedaonice kako bi doista došli do srži njihovih pravih osjećaja iza pojedinca/incidenta, ili to može biti u grupnim postavkama u stvarnom vremenu kako bi se zapalila jedna iskra za drugom.
Najbolji primjer je cijela radnja Kayle Cardone koja pokušava poljubiti oženjenog Tylera Stanalanda dok je pijana - ali mi ne dobivamo uvid u stvarni incident, samo u posljedice svega. Kamere zapravo navodno nisu bile uključene u to vrijeme jer su trgovci nekretninama bili u spontanom noćnom izlasku, ali snimljene su prethodne implikacije, razmjene, svađe i kvarovi koji su uslijedili. Ovaj aspekt samo označava činjenicu da postoji jasna, pažljiva inscenacija koju radi osoblje iza scene kako bi se zajamčila najbolja kvaliteta zvuka, videa i sadržaja za našu čistu zabavu.
Osim uprizorenja, postoji čak i smetnja putem postprodukcije, ali to je doista neizbježno jer spaja glatki tijek među različitim scenama kako bi se održao interes publike. Drugim riječima, usprkos poticajima, planiranim postavkama, kao i montaži, 'Selling the OC' je bez scenarija koliko god može biti jer postoji samo učinkovita manipulacija (ne proizvodnja) u cijelom dijelu. Uz ovo rečeno, moramo razjasniti da bez obzira na sve, svaku reality, nestrukturiranu seriju uvijek trebate uzeti sa zrnom soli jer nikada zapravo ne znate koliko su producenti točno uključeni.