Kako živjeti u velikom svijetu kada je sve što ste ikada znali da je stvarno šupa veličine 10 sa 10? Kako se vratiti svom 'normalnom' životu nakon što ste proveli 7 godina zatvoreni u 4 zida? Kako komunicirate i živite s drugima u stvarnom svijetu kada ste imali samo jedno drugo?
Proći kroz toliko emocionalnih i fizičkih trauma koje se nakupljaju godinama i živjeti s tim, srećom, nije nešto što uopće možemo shvatiti. Zbog toga se film poput 'Sobe' koji se bavi tako ozbiljnim problemima i prikazuje složenost odnosa između ljudi koji okružuju nekoga u takvoj situaciji čini toliko važnim.
'Soba' se vrti oko žene po imenu Joy, koju tumači Brie Larson (sada poznat kao Kapetan Marvel ) – koja je oteta kao tinejdžerica, te ju je zatočio i opetovano silovao njezin otmičar sedam godina – i njezin 5-godišnji sin Jack, kojeg tumači Jacob Trembley – koji svojom nevinošću nekako može pronaći svjetlo u najmračnijim vremenima. U režiji Lennyja Abrahamsona, u 'Sobi' vidimo život iz Jackovog gledišta i vodimo se na emocionalni tobogan koji traje nešto manje od 2 sata i ostavlja nas bez daha, slomljenog srca, a opet nadahnute.
Iako 'Soba' govori o zatočeništvu i njegovim posljedicama nakon izlaska na slobodu, nije toliko težak da bi se publika osjećala nelagodno dok ga gleda, zbog čega je to film za svakoga. Naime, u intervjuu s Čuvar Lenny Abrahamson je izjavio da nikada nije želio reklamirati film kao 'triler' ili 'zatvorsku dramu' zbog čega kvare slobodu likova u samom traileru i nikad ne prikazuju 'sobu' na posteru. Zbog zadivljujućeg i tekućeg narativa, u mogućnosti smo dobiti lagane trenutke koji ne samo da djeluju kao odušak za publiku, već i povećavaju koliko je cijela situacija realistična.
Odgovor na ovo pitanje nije izravno da ili ne. 'Soba' se zapravo temelji na istoimenoj knjizi koju je napisala Emma Donoghue objavljenoj 2010. – 5 godina prije izlaska filma – i iznimno je bliska samom izvornom materijalu budući da je scenarij filma također napisala Emma Donoghue prije čak je i objavljen njezin roman.
Iako je 'Soba' djelo fikcije, Donoghue je bio snažno inspiriran da napiše ovu snažnu i srceparajuću priču o odnosu između majke i sina koji preživljavaju ono što se čini nemogućim zbog događaja iz stvarnog života 2008. godine, kada je priča o Elisabeth Fritzl izlazi iz tamnice nakon 24 godine s djecom slomljena.
Iako se Joy i Jack temelje na Elisabeth Fritzl i njezinom petogodišnjem sinu (od njezinih šestero djece) u vrijeme njihove slobode, 'Soba' sama po sebi nije njihova priča. Riječ je o imaginaciji užasne situacije koja se bavi ne samo zločinom koji su likovi proživjeli, već i njegovim posljedicama, zbog čega ga nije fer klasificirati samo kao triler.
Budući da je Lenny Abrahamson napisao pismo od 10 stranica Donoghueu u kojem je opisao svoj entuzijazam za filmsku adaptaciju, njegov interes za režiju i njegovu strast prema knjizi i samom očinstvu, njoj je bilo jasno da će s Lennyjem film 'Soba' biti što vjerniji knjizi.
Elisabeth Fritzl bila je djevojčica u Austriji koju je držao u zatočeništvu vlastiti otac, Josef Fritzl u njihovom podrumu. U dobi od samo 18 godina, otac je prevario Elisabeth da ode u podrum – koji se pripremao za nju kao tamnicu od njene 12. godine – pretvarajući se da joj treba pomoć oko vrata. Kada je sišao dolje, onesvijestio ju je i nastavio sa svojim planom da je zatvori za sebe. Josef je čak rekao svojoj obitelji da je Elisabeth pobjegla kako bi se pridružila kultu, te je uspio održati korak s laži tjerajući je da piše pisma u kojima piše upravo to.
Tijekom godina Elisabeth je njezin otmičar redovito silovao i rodila mu je sedmero djece, od kojih je jedno umrlo ubrzo nakon rođenja. Troje njezine djece podigla je na katu njezina majka koja nije znala ništa o tome što se događa njezinoj kćeri, ali joj je muž rekao da su to Elisabethina djeca i da ih je ona poslala k njima na odgoj.
Elisabeth se napokon uspjela osloboditi 2008. kada je njezina kći, koja je bila jedno od troje djece s njom u podrumu, pala u nesvijest i morala je biti odvedena u bolnicu zbog zatajenja bubrega. Josef ga je doveo u bolnicu, a osoblje je bilo sumnjičavo prema njegovom razmišljanju o tome kako je pronašao djevojčicu, a kasnije, kada ga je Elisabeth uvjerila da i nju odvede u bolnicu da vidi svoje dijete, osoblje je obavijestilo policiju. Nakon 24 godine silovanja i zatvora, Elisabethin otmičar je uhićen i ona je zajedno sa svoje troje djece konačno oslobođena.
Donoghue je napisao u The Book Clubu za Čuvar da “Bio je to šok majčinstva. Kad sam 2008. čuo za Elisabeth i njezinu djecu kako izlaze iz svoje austrijske tamnice, naša su djeca imala četiri i jednu godinu. Moja prva pomisao je bila: kako je to učinila, kako je uspjela majku – i to majku – u zaključanoj sobi? Ali moja druga misao je bila: zar ne postoje trenuci za svakog roditelja, pa i za svako dijete, kada se ta intimna veza čini kao zaključana soba?” koja je nadahnula 'Sobu'.
S filmom koji ima tako dirljivu priču i vizualno prikazan na tako briljantan način, s pravom je dobio četiri nominacije za 88. dodjelu Oscara, a više od 50 kritičara i publikacija proglasilo ga je jednim od najboljih filmova 2015. godine.