Ukupno 89 zemalja prijavilo se na Akademiju za Oscar za najbolji film na stranom jeziku u 2016. Dakle, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da 89 zemalja snima filmove (vjerojatno više). Od 70 nagrada koje je Akademija dodijelila od 1947. za filmove na stranim jezicima, 57 je otišlo europskim filmovima, 7 azijskim filmovima, 3 afričkim filmovima i 3 filmovima iz Amerike. Italija je osvojila nagradu najviše puta – 14 – a slijedi Francuska, koja ju je osvojila deset puta. Španjolska i Japan su na trećem mjestu; oboje su osvojili četiri puta.
Iako Oscar nije jedini barometar za ocjenu kvalitete filmova, ona nam daje poštenu predodžbu o tome gdje se snimaju najbolji filmovi. Ovdje da budem jasan. Za ovaj članak nisam samo pogledao statistiku dodjele Oscara kako bih procijenio koja je zemlja bolja od druge. Mislim da su od svih nagrada važniji filmaši. Uz to, evo popisa 10 najboljih zemalja koje proizvode najbolje filmove.
Po mom mišljenju, danski filmovi su oduvijek bili poznati po dvije stvari – njihovom realizmu i vjerskoj/seksualnoj iskrenosti. Nevjerojatno talentirani danski redatelj Carl Th. Dreyer je lako jedan od najvećih redatelja u povijesti kinematografije. Zatim Danska također ima redatelje poput Benjamina Christensena i Erika Ballinga, tvorca popularnih Olsen-banden filmova. Kako zaboraviti Gabriela Axela, oskarovca za 'Babette's Feast' 1987.; i Bille August, dobitnik Oscara, Zlatne palme i Zlatnog globusa za 'Pelle the Conqueror' 1988. U modernoj eri, Lars von Trier, koji je sukreirao filmski pokret Dogme, najprepoznatljivije je ime . Susanne Bier i Nicolas Winding Refn još su dva imena koja svojim veličanstvenim djelima ostavljaju trag u svjetskoj kinematografiji.
Španjolska ima dugu povijest kinematografije, slično kao i njezin utjecajniji susjed, Francuska. No, prvi put je došao do izražaja s usponom velikih filmaša Luisa Buñuela, koji je bio prvi koji je postigao univerzalno priznanje, a nakon njega Pedro Almodóvar 1980-ih. Almodóvar je još uvijek vrlo aktivan i nastavlja prikazivati izvrsne filmove koji filmofile ostavljaju zapanjenim. Osim njega i Buñuela, španjolska kinematografija također je doživjela međunarodni uspjeh tijekom godina s filmovima redatelja kao što su Segundo de Chomón, Florián Rey, Luis García Berlanga, Juan Antonio Bardem, Carlos Saura, Julio Médem i Alejandro Amenábar.
Indija ima najveću filmsku industriju na svijetu po broju filmova proizvedenih u godini. Svake godine producira više od 2000 filmova na 20 različitih jezika. To je neki podvig. Ali što je s kvalitetom? Tu indijski filmovi malo zaostaju kada je riječ o globalnoj prihvaćenosti. Osim Satyajita Raya, jednog od najutjecajnijih filmaša svih vremena, Indija nam je dala imena kao što su Mira Nair i Anurag Kashyap, ali oni još moraju proći dug put da ostave svoj trag. Moglo bi se tvrditi da je indijska verzija filma toliko različita od ostatka svijeta da nije važno prihvaćaju li to zapadne zemlje ili ne. Važno je da indijski filmovi i dalje imaju najveću publiku na svijetu!
Poljska je tijekom godina proizvela neke fantastične filmaše kao što su Roman Polanski, Krzysztof Kieślowski, Agnieszka Holland, Andrzej Wajda, Andrzej Żuławski, Andrzej Munk i Jerzy Skolimowski. Svijetu je dobro poznat rad Romana Polanskog koji se nakon uspjeha u Poljskoj preselio u Hollywood. No zapravo je Krzysztof Kieślowski bio taj koji je poljsku kinematografiju podigao na sasvim drugu razinu. Njegovi filmovi poput 'The Double Life of Véronique' i trilogije Tri boje i dalje se smatraju među najboljima u kinematografskoj umjetnosti. U novije vrijeme, redatelji poput Paweła Pawlikowskog (čija je 'Ida' osvojila Oscara za najbolji strani film) i Andrzeja Wajde nose dirigentsku palicu poljske kinematografije.
Japan ima jednu od najstarijih i najvećih filmskih industrija na svijetu. Za one koji su iznenađeni uključivanjem Japana tako visoko na popisu, želim samo navesti jedno ime: Akira Kurosawa. On je bez trunke sumnje bio jedan od utjecajnih filmaša svih vremena. Akira Trebate samo pogledati filmove kao što su Rashomon, Sedam samuraja i Tokyo Story da biste znali kakav je genije bio. Ali japanska kinematografija nije samo o Kurosawi. Drugi veliki filmaši kao što su Masaki Kobayashi, Kenji Mizoguchi, Yasujirō Ozu, Nagisa Oshima, Kaneto Shindo, Masahiro Shinoda, Susumu Hani i Shohei Imamura nastavili su prenositi naslijeđe Kurosawe naprijed. I kako možete zaboraviti Hayaoa Miyazakija, nedvojbeno najvećeg autora animiranih filmova svih vremena? Zatim, tu je i Takashi Miike, čije kino možda nije za svačiji ukus, ali ima obožavatelje diljem svijeta.
Da je Švedska samo producirala samo jednog filmaša, Ingmara Bergmana, i dalje bi našla mjesto na ovom popisu. No, proizveo je i druge sjajne filmske redatelje kao što su Victor Sjöström, Lasse Hallström, Roy Andersson, Bo Widerberg i Jan Troell. Švedska kinematografija došla je do izražaja pedesetih godina s usponom Bergmana, koji je zauzeo cijeli svijet kinematografije i smatra se jednim od najvećih filmaša svih vremena. U 1960-ima, dva druga filmaša - Bo Widerberg i Jan Troell - podigli su švedsku kinematografiju na još veće visine. U posljednje vrijeme švedski redatelji zaronili su u žanrovsko filmsko stvaralaštvo s izvrsnim rezultatima. Filmovi poput 'Pusti pravog unutra' (Låt den rätte komma in) i Djevojka sa tetovažom zmaja (Män som hatar kvinnor) dokaz su da je švedska kinematografija još uvijek živa.
Zbog činjenice da su gotovo svi filmovi snimljeni u UK-u na engleskom, teško je odrediti jesu li proizvedeni u UK ili SAD-u. Ali to ne umanjuje doprinos prvoga kinematografiji. Najveći pojedinačni doprinos Ujedinjenog Kraljevstva bio je monumentalni broj glumaca i redatelja koje je izvezla u Hollywood. Evo nekoliko filmaša koji su podrijetlom iz Ujedinjenog Kraljevstva – Christopher Nolan, Ridley Scott, Danny Boyle i Steve McQueen. S druge strane, ovdje su neki od glumaca koji su porijeklom iz UK – Daniel Day-Lewis, Helen Mirren, Kate Winslet, Michael Fassbender, Christian Bale i Carey Mulligan. Trebam li reći više?
Evo nekoliko zabavnih činjenica o talijanskoj kinematografiji. Od 2016. talijanski filmovi osvojili su 14 Oscara za najbolji film na stranom jeziku, najviše od svih zemalja, kao i 12 Zlatnih palmi, što je drugo po redu od svih zemalja. Tijekom poslijeratnog i postfašističkog doba vidjeli smo uspon talijanske kinematografije s redateljima kao što su Luchino Visconti, Roberto Rossellini i Vittorio De Sica. Zatim su došla dva redatelja koji se do danas smatraju među najvećima koji su ikada živjeli – Federico Fellini i Michelangelo Antonioni. Pritom, tko može zaboraviti Sergia Leonea, koji se brzo preselio u Hollywood i izmislio sasvim novi žanr – špageti vestern. Bilo je dosadno razdoblje za talijansku kinematografiju 70-ih, ali redatelji poput Ermanna Olmija, Bernarda Bertoluccija, Giuseppea Tornatorea, Gabrielea Salvatoresa i Roberta Benignija vratili su talijansku kinematografiju u središte pozornosti. U novije vrijeme, redatelji poput Paola Sorrentina i Nannija Morettija prenose naslijeđe naprijed.
Francuska se s dobrim razlogom smatra rodnim mjestom kinematografije. Ako okrenete stranice povijesti, Francuska je bila odgovorna za mnoge od najznačajnijih doprinosa procesu stvaranja filma. Osim što je Francuska vjerojatno nositelj kinematografije u svom pravom obliku, ona je i treće najveće filmsko tržište na svijetu po broju ulaznica (nakon Sjedinjenih Država i Indije). Pogledajmo sada filmske genije koje je Francuska proizvela. Popis je vrlo dugačak, ali bih spomenuo nekoliko važnih imena koja su utjecala – i nastavljaju utjecati – na filmske stvaratelje svih nacionalnosti: Jean-Luc Godard, François Truffaut, Jean Renoir, Jean-Pierre Melville, Robert Bresson. U novije vrijeme, redatelji poput Jacquesa Audiarda, Abdellatifa Kechichea, Oliviera Assayasa nastavili su nositi veliko nasljeđe francuske kinematografije.
Pa, nema se tu puno za reći. Neće biti pretjerano reći da su SAD srce kinematografskog svijeta. Da, proizvede mnogo sranja svake godine, ali nemojmo ništa oduzimati zemlji koja proizvodi kvalitetne filmove svake godine (brojevi mogu varirati) zadnjih 100 godina. Povrh toga, dao nam je mnoštvo sjajnih filmaša koji nastavljaju pomicati granice za filmaše posvuda.