10 filmova poput ‘Pronalaženje Nema’ koje morate pogledati

‘Pronalaženje Nema’ nije jednostavno pustolovni film. Ono što ga vodi, više od lijepe animacije koja detaljno opisuje putovanje njegovih protagonista, uzrok je tome i dublji prizvuci koji u još većoj mjeri jačaju motive likova. Film govori o vezama, potrebi da ih se sačuva i boli od gubitka, a sve to bilježi se i komunicira s obilnim dozama napetosti, drame i veselja, dok pratimo likove koji su riba s ljudskim mislima i osjećajima, učinjeno u pokušaju da njegova priča i poruka budu univerzalne prirode.

‘Pronalaženje Nema’ više je od dječjeg filma jer njegove vrijednosti zalaze duboko u zrele teme. Bit koja pokreće odlučnost vodeće ribe klauna da pronađe svog sina nešto je što može utjecati na odraslu publiku više nego na umove mlađih gledatelja. Pronaći filmove slične filmu 'Pronalaženje Nema' nije lako, jer iako postoji mnoštvo filmova koji obrađuju temu izgubljenog djeteta i naknadnu potragu za pronalaženjem njih, malo tko to izvodi s ugodnošću koju donosi Disney-Pixar komedija -drama radi. Ovdje ću se usredotočiti na one filmove slične ‘Traženju Nema’ kad je riječ o njihovoj radnji, stilu, lokacijama i zaključnim porukama. Nekoliko od ovih filmova poput Pronalaženja Nema možete pogledati na Netflixu, Huluu ili Amazon Primeu.

10. Priča o morskom psu (2004.)

Vjerojatno sam ovaj film, koji je postao nešto kao mem, sada vidio u nekoliko filmskih krugova, više puta nego što sam imao 'Traženje Nema', i nemam puno toga za reći u svoju obranu. Nije baš dobro napravljena slika i shvaćam da je sada, premda mlađa verzija mene doduše poludjela od trenutka kad je izašao iz prvog gledanja u kazalištu. To je fini film za djecu, s prigušenim karakternim lukovima, pomalo ugodna priča o većim ribama koje zapravo nisu onako prijeteće kao što se čine, a ima obiteljsku dinamiku s kojom se možete povezati, mada je ne možete u potpunosti cijeniti zbog nedostatka dobrog pisanja.

9. Potraga za srećom (2006.)

Znate onaj osjećaj potpunog uzdizanja, kada lik s kojim ste povezani na toliko razina napokon dobije ono što želi i nakon dužeg razdoblja tuge bude u stanju radosti na takav način da na kraju ne zna kako izraziti svoje oduševljenje? (padaju mi ​​na pamet filmovi poput ‘Divan je život’ (1946.)) ‘Potraga za srećom’ završava na ovaj način, a lagala bih kad bih vam rekla da nisam ronila suze. Film govori o stvarnoj priči o Chrisu Gardneru i njegovoj potrazi za srećom usred bijedne isprike koju smatra svojim životom. Zajedno sa svojim sinom Christopherom, Gardner prolazi kroz faze beznađa i očaja, trenutke koji ga ostavljaju zbunjenim oko toga što učiniti dalje, iako nije baš spreman odustati. Slatki, emotivni film koji može podići svakoga tko ga vidi, glavni razlog što obožavam ovu sliku je zbog njenog prirodnog, nepatvorenog prikaza odnosa oca i sina.

8. Preuzeto (2008)

Filmove iz franšize Taken gledao sam obrnuto, pa kad kažem da je prvi dio najbolji od svih, znate da nemam nikakvu pristranost ni prema jednoj slici. Zavjera za 'Taken' prilično je poznata, o potrazi koju je proveo muškarac (koji je slučajno bivši agent CIA-e) kako bi otkrio gdje se nalazi njegova oteta kći. Iako je puno mračniji od 'Pronalaženja Nema' i nema veliku vrijednost u kategorijama koje se odnose na šarm, slatkoću i obožavanje, još uvijek razumije bol koja proizlazi iz gubitka, iako je većina njegovih emocija prikrivena u akcijskim sekvencama nezaboravni dijalozi.

7. Despicable Me (2010.)

Postoji scena u 'Traženju Nema' gdje se sinčić-klovn prvo obavještava da je njegov otac tamo u velikom plavom oceanu u potrazi za njim. Njegova reakcija podcrtava jednu od glavnih tema tog filma, a to je važnost ljubavi koja strši jedna za drugu i razumijevanje odgovornosti koju ima prema svojoj djeci. 'Despicable Me' lagana je interpretacija istih tema, sa svojim glavnim junakom, kriminalnim organizatorom Gruom, koji se mora povezati s tri djevojke siroče koje je usvojio za provođenje zlog plana. Njihove ludorije i toplina konačno ga osvajaju nakon početne nevolje koju je odnio prema njima, što jača osnovu emocionalne snage slike.

6. Kaazhcha (2004.)

‘Kaazhcha’ (Pogled) je prekrasan malajalamski film koji se dotiče važnosti obitelji i zajedništva. Kada mladi gudžaratski dječak pronađe put do Kerale nakon razornog potresa koji je pogodio njegovu domovinu, primi ga mala, nevina obitelj, u početku s jakim osjećajem nepovjerenja, iako to polako prerasta u naklonost prolaskom vrijeme. Napetosti na slici su osobne prirode, izbivaju od trenutka kada vlada izda zapovijed da se dječak vrati svojoj obitelji u Gujarat, što obitelj teško podnosi, iako njihova moralna dilema zapade kad pomisle na roditelje jadnog djeteta.

5. gore (2009.)

‘Gore’ je animirani film Disney-Pixara i možda mi je možda najdraži od svih njihovih djela, možda nakon ‘Traženja Nema’. Dobar broj Pixarovih produkcija bavi se avanturama i vezama, a ta dva čimbenika ni ovdje ne nedostaju. 'Gore' govori o Carlu Fredricksenu, starijem udovcu koji se u životu nije događao ništa uzbudljivo, osim uspomena koje mu je pri srcu, o njegovoj pokojnoj supruzi i divnim pustolovinama za koje su se nadali da će ih imati. Jednog lijepog jutra Carl priveže cijelu hrpu balona za krov svoje kuće i on se doslovno digne sa zemlje lebdeći u zraku upravljajući rukom starca. Zajedno s njim na putu do Paradise Fallsa je i Russell, mladi izviđač koji slučajno postane dio vožnje. Njihovi razgovori, sličnosti i razlike ono su što čini film i daju osjećaj intrige svemu što naiđu tijekom putovanja.

4. Pinokio (1940)

Mislim da je ovo bio prvi Disneyev film koji sam ikad vidio. Gledao sam ga već nekoliko puta i još uvijek sadrži magiju koja mu je bila potrebna od tog ranog gledanja. Jednog dana, Geppetto, lutkar, izrezbare drvenog dječaka kojeg krsti Pinocchio, koji kasnije te noći magično oživljava uz pomoć Jiminyja Cvrčka, njegove navodne 'savjesti'. Ako je itko pročitao poznatu bajku, zna da se priča uskoro drastično mijenja, jer se Pinokio na putu do škole (da, puno se stvari dogodi između toga) odvrati od sebe i odvede se vrlo opasnim putem, u konačnici zalutavši daleko od kuće bez vlastitog znanja. Geppettovu ljubav prema svojoj kreaciji koju na kraju tretira kao vlastitog sina marioneta napokon razumije u maestralnom posljednjem činu crteža, u kojem dva lika proždire gigantski plavi kit.

3. Željezni div (1999)

‘Gvozdeni div’ Brada Birda iznad je svega, jednostavan i jednostavan. Govoreći o odnosu mladog dječaka i vanzemaljskog oblika života koji nalikuje gigantskom željeznom robotu, on svoju poruku temelji na ljepoti života dok div o istome saznaje od svog novootkrivenog suputnika. Kada vladin agent nastoji ukloniti potencijalnu prijetnju (budući da je izvanzemaljac kojeg smo u ovom trenutku upoznali kao naivno, bezazleno stvorenje), dječak mora brzo djelovati kako bi spasio život prijateljskog behemota. Uvijek sam poštovao način na koji likovi ovise jedni o drugima u sjajnim animiranim filmovima poput ovog, jer to zapravo nije nešto što možete prikazati u kinu uživo, barem s ovom razinom slatkoće, namijenjenom privlačenju djeteta u svima nama.

2. Pronalaženje Dory (2016.)

Neću reći da mi je ovo jedan od najdražih Pixar filmova, jer nije. Film ima čitavu hrpu problema, a glavni je njegova ukupna sličnost s originalnim 'Traženjem Nema'. Dok ovo govorim, također mislim da će se ljubitelji klasika iz 2003. naći u preslatkosti povezanoj s likovima koje su voljeli u ovoj novoj avanturi, gdje je Dory u potrazi za roditeljima, nakon što su bljeskovi slika iz njene prošlosti potaknuti želja da naučim više o sebi. U pratnji Marlina i njegovog sina Nema, tri ribe pokrivaju dobar dio velikog oceana, koji je prilično dobro prikazan, iako likovi nisu upola toliko zanimljivi koliko ih pamtimo.

1. Američki rep (1986)

'Američki rep' je 'Pronalaženje Nema', ali s miševima i jačim osjećajem stvarnosti (uglavnom zato što se njegovi događaji odvijaju iznad razine mora). Mladi ruski miš odvojen je od roditelja tijekom imigracije u Sjedinjene Države, a film dokumentira njegove pokušaje ponovnog spajanja s njima. Kinu Don Blutha oduvijek se vrijedilo diviti, jer nikada zapravo ne slijedi strukturu dok priča svoje priče, čineći ih nepredvidljivim, uzbudljivim i intrigantnim. Njegovi likovi su vrckavi, dobro napisani i imaju jasno definirane probleme i motive. 'Američki rep' posebno je emotivan film, jer iako je u cjelini komedija, iznimno precizno komunicira osjećaj gubitka.