Famke Janssen izgleda kao žena s kojom se ne biste željeli petljati: šest statuastih stopala okrunjenih intenzivnim široko postavljenim očima i jagodicama poput granitnih izbočina. Ona se također ponaša kao takva, kuje svoju karijeru na damama koje će vjerojatnije izazvati nevolje nego da će biti zarobljene u njoj. Sada gospođa Janssen korača - s nogama kojima je slamala muškarce kao Bond djevojka u GoldenEye - u svoju prvu glavnu mrežnu ulogu, na Crna lista: Otkup , s početkom u četvrtak, 23. veljače, na NBC-u.
Njezin lik, Scottie Hargrave, debitirao je na The Blacklist u 3. sezoni, kada je špijun i ubojica Tom Keen (Ryan Eggold) vjerovao da je upoznao svoju biološku majku nakon što su mu rekli da je on zapravo Christopher Hargrave, koji je nestao iz roditeljske kuće u 3 godine. U međuvremenu, jednako smrtonosni Scottie, šef privatne vojne obavještajne tvrtke čiji se plaćenici rješavaju moralno dvosmislenih situacija kojih se vlade žele kloniti, ponudio mu je posao.
Scottie je žena s puno slojeva, a kako sezona bude odmicala neke od njih ćemo razotkriti, rekla je gospođa Janssen. Sin joj je nestao, a to je najveća misterija u njenom životu i ono što je u konačnici definira.
U intervjuu za The Times, gospođa Janssen, rođena u Nizozemskoj, koja je jurila na New York kao model za Chanel i Yves Saint Laurent 1980-ih, a sada živi u centru grada sa svojim 16-godišnjim kučićem, Licorice, govorila je o tome da ostane žestoka u Hollywoodu. Ovo su uređeni isječci iz razgovora.
Vau, možda si Tomova majka. Kako je to uopće moguće?
Zastrašujuće, mogao bih biti. Ali hvala ti što si to rekao.
Televizija je ove godine ponudila domišljatost, humor, prkos i nadu. Evo nekih od najvažnijih stvari koje su odabrali TV kritičari The Timesa:
Njihove interakcije izgledaju prilično seksualno nabijene za majku i sina.
Scottie ne zna [o njihovoj vezi]. To nije nešto s čime smo se puno igrali.
Već ste imali provokativna televizijska iskustva: kao gay pratnja koja je pretvorila transrodnu ženu liječniku Aleca Baldwina u Nip/Tucku, i kao odvjetnica osuđena na smrt i ljubavnica profesorice Viole Davis na temu Kako se izvući s ubojstvom. Zašto sada ova emisija?
Jedan od odlučujućih čimbenika bio je New York City. Činjenica da mogu ostati kod kuće i spavati u svom krevetu je pravi luksuz nakon što sam radio po cijelom svijetu. A lik Scottieja je nepredvidiv na način koji mi se sviđa. Ona može skrenuti i početi pričati o svojim nesigurnostima i tjeskobama usred ispitivanja.
Poznati ste po tome što glumite strašne žene. Je li to bio namjeran izbor?
Velika stvar koja me stavila na kartu bio je film o Bondu, koji me katapultirao u vrlo specifičnom smjeru. Godinama sam se jako trudio protiv toga na nezavisnim filmovima s Woodyjem Allenom i Robertom Altmanom, da bih se vratio u seriju X-Men i igrao Jean Grey. Tako su moju karijeru definirale ove vrlo velike, snažne, moćne žene. Mislio sam, pa, ako ću samo ići protiv tipa, s vremenom će se isplatiti. Da li stvarno ima ili ne, ne znam.
Na kraju ste napisali i režirali film Bringing Up Bobby (2012).
Zapravo sam neko vrijeme mislila da ne želim glumiti i počela sam poduzeti korake da idem u različitim smjerovima jer više nisam osjećala da se u toj profesiji mogu izraziti na pravi način. Također stvarno nisam željela biti žena koja se toliko dugo mora boriti sa svojim godinama. Svi znamo kako je to u ovom poslu.
Progovorili ste o dobi i seksizmu u Hollywoodu, pogotovo nakon što vas nisu tražili da se vratite kao starija verzija Jean Gray u seriji X-Men, za razliku od likova koje glume Ian McKellen i Patrick Stewart. Koje je rješenje?
Ljudi poput Geene Davis [koja je 2007. osnovala Geena Davis Institute on Gender in Media] čine nevjerojatne stvari kako bi osvijestili kako možemo početi mijenjati stvari jednostavnim stavljanjem više žena ili djevojaka u drugi plan, ili promjenom vodstva iz muško vodstvo u glavnu žensku ulogu. Negdje morate početi. Mislim da će jednostavno trebati vremena i puno više žena iza kamere. Ali svatko od nas nikada ne može odustati. Moramo se nastaviti boriti za svoja prava žena u filmskom biznisu.
Pa koliko imate godina?
Želimo li to staviti tamo? Imam 52 godine. Razlog zašto to govorim je zato što nikad nisam imao problema sa svojim godinama. Bio sam vrlo otvoren po pitanju toga, nikad nisam lagao o tome. [Ali] ne govorite o Denzelu Washingtonu i ne kažete koliko ima godina. Nije vezano uz njegovo ime. Sa ženama to uvijek rade, ali onda ne kažu da izgleda [mlađe], da bi se mogla igrati [mlađe]. Kažu da je u tim godinama, pa ne može igrati ništa drugo. Tako da nas na kraju stvarno boli, a ne bi trebalo biti tako.