Show predsjednika Trumpa je otkazan
Godinama živimo unutar priče definirane svjetonazorom reality-TV Donalda Trumpa. Amerika je konačno promijenila kanal.
Pročitajte pojednostavljenu kinesku verziju Pročitajte tradicionalnu kinesku verzijuMnogi aktualni predsjednici krenuli su u kampanju kako bi iznijeli svoje argumente za drugi mandat. Donald J. Trump prvi je krenuo u kampanju za drugu sezonu.
Na predizbornom skupu 2019. u Minnesoti, on opisao svoju pobjedu 2016. godine kao jedna od najvećih večeri u povijesti televizije. I često se činilo da je svoj argument za reizbor manje izrazio u smislu politike nego kao namjeru TV producenta kako bi se serija nastavila.
Samo s njim, tvrdio je, osjetit ćeš žar, pizazz, dramu koja te držala na rubu sjedala. Glas za novoizabranog predsjednika Josepha R. Bidena Jr., on rekao na skupu u Erieju, Pensilvanija, 20. listopada, bio bi glas za dosadu.
Pogledaj sve te kamere, rekao je, pokazujući na novinarsku olovku. Da ste imali Sleepy Joea, nikoga više neće zanimati politika.
3. studenoga većina biračkog tijela odgovorila je: Obećavate?
Ako se gubitak Donalda Trumpa i dalje čini nekako nestvarnim, i to ne samo predsjedničkim odvjetnicima, to može biti posljedica toga što je godinama proveo zarobljeni u njegovom osobnom Truman Showu. To je iskrivilo naš osjećaj za ono što je normalno. Zar ikad nije bilo ovako? Je li postojalo vrijeme kada nas svaki dan nije probudio uz treštanje budilice njegovih live tvitova Fox Newsa?
Američki život, od vožnje pokretnim stepenicama gospodina Trumpa 16. lipnja 2015., bio je poput ironične kazne Willyja Wonke: Voliš TV, zar ne? Tada ćeš živjeti unutar TV-a — zauvijek!
A onda je jednog dana predstava otkazana.
Ponovno pokretanje koje nije bilo
Bivši voditelj šegrta i doživotni medijski gonič dominirao je kampanjom 2016. znajući što TV želi. Prije nego što se kandidirao za funkciju, g. Trump je procvjetao u reality TV-u, kabelskim vijestima, pa čak i profesionalnom hrvanju, žanrovima koji uspijevaju na istome što on radi: sukobima.
Savršeno se uklapao u You’re fired etos pseudo-poslovnog natjecanja Marka Burnetta jer je on, kao i Šegrt, vidio natjecanje i borbu kao najproduktivnije stanje postojanja.
Ovo je njegovo predsjedništvo učinilo magnetom za oči, kako navijačicama tako i onima koji gledaju mržnju. Bio je najveći obožavatelj emisije, svaki dan je progutao sate TV vijesti, čarobno ogledalo koje ga je odražavalo.
SlikaKreditna...Doug Mills/The New York Times
Svojim Nielsenovim ocjenama trubio je kao da su izvješća o poslovima. Rekao je savjetnicima da svaki dan njegove administracije razmišljaju kao o epizodi reality showa.
Najbolji TV u 2021
Televizija je ove godine ponudila domišljatost, humor, prkos i nadu. Evo nekih od najvažnijih stvari koje su odabrali TV kritičari The Timesa:
- 'Iznutra': Napisan i snimljen u jednoj sobi, specijal komedija Bo Burnhama, koji se struji na Netflixu, usmjerava svjetla pozornosti na internetski život usred pandemije.
- 'Dickinson': The Apple TV+ serija je priča o podrijetlu književne superheroine koja je smrtno ozbiljna u vezi sa svojom temom, ali neozbiljna prema sebi.
- 'Nasljedstvo': U okrutnoj HBO drami o obitelji medijskih milijardera, biti bogat više nije kao što je nekad bilo.
- 'Podzemna željeznica': Zadivljujuća adaptacija romana Colsona Whiteheada Barryja Jenkinsa je fabulistična, a ipak vrlo stvarna .
Gospodin Trump je često govorio, ne bez opravdanja, da su novinske mreže bile ovisne o njemu koliko i on o njima: Bez mene, njihova ocjena opada.
No Trumpovo predsjedništvo dokazalo je i nešto drugo. Ljudi bi mogli voljeti gledati uzbudljive TV emisije. Oni ne žele nužno živjeti unutar jednog.
I četiri godine smo to radili. Bili smo crvena majica dodaci unutar lonca vođeni i prilagođeni za adrenalinske porive ovisnika o sukobima. Neprekidna napetost. Stalno burna drama. Tweetovi koji su postali vijest koji su generirali više tweetova. Koja je bila najnovija priča? Na što se predsjednik danas ljutio? Što je vas ljutiti se na danas?
Predsjednik TV-ovisnik pretpostavio je da je i svima ostalima stalna borba okrepljujuća kao i njemu, da bi i oni, kao i on, radije bili nemilosrdno uznemireni nego na trenutak dosadni. Na Twitteru je objavio poveznice na svoje kolerične TV intervjue s srdačnom Uživati! Nije bilo očite ironije. Zašto ljudi ne bi uživali u svemu ovome? Sve je bilo tako uzbudljivo!
SlikaKreditna...Douglas Gorenstein/NBC
Vjerovao je u to dijelom zato što je uronjen u okruženja u kojima je to istina: Tucker i Hannity i Dobbs; njegovi skupovi; mega-MAGA reply refrene na njegovom Twitteru. Svi ovi doprinosi potvrdili su njegovo uvjerenje da je život koji je najbolje proživljen bio beskrajna fešta.
Držao se kao TV antiheroj, neugodan tip koji je potreban da bi se postigli rezultati u neugodnom svijetu. Poput Breaking Bada ili The Sopranos, njegovo je predsjedništvo pozvalo obožavatelje da odvoje vlastiti moral od nepoštenja, rasizma i maltretiranja glavnog junaka čiji su ih podvizi očarali. On nije gospodin Nice Guy, jedan od njegovi oglasi za reizbor rekao je, ali ponekad je potreban Donald Trump da promijeni Washington.
I vodio je svoju Bijelu kuću po uzoru na šegrt. Znalci koji su očekivali da će on postati predsjednik (to bi bilo tako dosadno, rekao je okupljenima na skupu u Teksasu) ignorirali su dokaze o njegovoj karijeri u showbiz.
Ljudi to sada zaboravljaju, ali prva i najbolje ocijenjena sezona Šegrta imala je relativno malo Trumpa u sebi. Domaćin se pojavio na početku, nekoga otpustio na kraju i uglavnom nestao u sredini.
Međutim, od 2. sezone nadalje, persona gospodina Trumpa, šefa iz pakla, poput probojnog lika u sitcomu, postala je veća, glasnija i sveprisutnija. Emisija ga je istaknula dužim, gadnijim sjednicama u sastancima, ponekad s višestrukim otpuštanjima. NBC je zakazivao emisiju dva puta godišnje, slijedeći temeljnu TV izreku - ako je nešto hit, dajte to ljudima dvostruko više, dvostruko teže - sve dolje na ljestvici gledanosti.
SlikaKreditna...Doug Mills/The New York Times
Isto tako i s kampanjom gospodina Trumpa 2020., koja se često činila kao oštrije ponovno pokretanje verzije iz 2016. godine. U Bijeloj kući kao i na NBC-u rješenje za svaki problem moralo je biti više od njega. Zaokreti pro-hrvačke pete - probijajući se kroz prvu raspravu, drsko potkopavajući proces glasovanja - bili su glasniji i manje suptilni.
Svaki veliki obrat morao je nadmašiti prošlosezonski. Čudovišni skupovi su se vratili, ovaj put s apokaliptičnom zebnjom prkošenja ili poricanja mogućnosti smrti u pandemiji. Kada je i sam dobio Covid, kao što su pisci sezone cijelo vrijeme nagovještavali, svoje je letove do bolnice i iz bolnice tempirao za večernje vijesti mreže.
Predsjedničina medijska sveprisutnost možda je napravila neku razliku; na kraju je povećao svoj odaziv, koliko god je glasova to bilo motivirano i protiv njega. Kako se izborni dan bližio, on je otvoreno pokušao svoj stalni raspored skupova, navijanja i događanja staviti kao dokaz svoje snage. Ali često se to činilo kao naš test.
Samostalna predstava naspram ansambl drame
U posljednjim danima kampanje, gospodin Trump je često govorio da ne može zamisliti da izgubi od poput gospodina Bidena. Odnosno, nije mogao shvatiti ljude koji biraju politički ekvivalent PBS-u - Trumpov savjetnik usporedio je gospodina Bidena s Fredom Rogersom, očito smatrajući to uvredom - kada su dobili toliko razmazanja od predsjednika.
Priznat ću, kao netko tko piše o televiziji i politici, da sam i ja bio skeptičan. U televizijskoj eri obično pobjeđuju kandidati koji sebe čine protagonistima svojih izbora - Reagan, Obama, Bill Clinton. Da pobijedim President TV, pretpostavljao sam, morali ste ga protuprogramirati , a ne samo ponuditi da isključite set.
Ta se ponuda pokazala snažnom. Dojam Jima Carreyja o Bidenu u Saturday Night Live-u uglavnom je bio komična glupost, ali njegov jedan sjajan uvid u kampanju bio je zamišljanje gospodina Bidena u raspravi koja se zaustavlja i ušutkavajući gospodina Trumpa s čarobnim daljinskim upravljačem.
SlikaKreditna...Will Heath/NBC, preko Associated Pressa
Ali što sam više gledao kampanju, to sam više shvaćao da gospodin Biden nije samo pokušavao nešto zamijeniti ničim. Počeo sam shvaćati njegovu medijsku poruku ovog ljeta, kada sam neopravdano napisao da, usred predsjedanja reality showom, gospodin Biden proizvodi političku verziju This Is Us.
Mogu objasniti. This Is Us je NBC-jeva drama (čija priča počinje, prikladno, u swing državi Pennsylvania) koja prati nekoliko generacija proširene, multirasne obitelji iz ere Vijetnamskog rata u izmišljenu budućnost. Ovo smo mi nije cool. Nije revolucionarno. Sentimentalan je i pomalo sočan. Oslanja se na velike životne trenutke (rođenja, vjenčanja, tragične smrti) koji besramno vuku srce. Njegova je estetika strogo srednja.
Ali u okruženjima s masovnim iskustvom, kao što su mrežna TV i opći izbori, osnovni i sentimentalni i srednji i dalje vam privlače velike sljedbenike. Većina ljudi nije cool. Tugovanje i ljubav su snažne teme jer su univerzalne.
SlikaKreditna...Doug Mills/The New York Times
A kampanja gospodina Bidena dogodila se kada je zemlja doživjela ogroman gubitak od tekuće pandemije, koju još uvijek nije u potpunosti obradila, pod predsjednikom koji nije pokazao nikakav interes za empatiju ili katarzu. U svim tim dubokim obraćanjima kameri, dijeleći vlastitu povijest obiteljskog gubitka, gospodin Biden je obavljao ulogu predsjedništva koje je u biti bilo upražnjeno četiri godine.
Ali nije se u potpunosti radilo o njemu. Zapravo, glavni dio njegove kampanje bio je u tome što nije bilo sve o njemu. Bila je to ansambl drama, a ne zvjezdano vozilo.
Mogli ste vidjeti razliku na konvencijama dviju stranaka u kolovozu. Konvencija republikanaca bila je u potpunosti Trumpova predstava, s tim da se talentirani iznad naslova opetovano pojavljivao, govornici su pokušavali oponašati njegove note poput natjecatelja American Idola, a produkcija je bila vrhunac s njegovim imenom ispisanim u vatrometu iznad Washingtonskog spomenika.
Demokratska konvencija bila je grupna produkcija. Naglašavala je demografsku raznolikost stranke i zemlje, najslikovitije u prozivci država. Kad je gospodin Biden gostovao, glasovi drugih su bili u prvom planu na malim virtualnim forumima. Svake večeri su bili različiti headlineri, uključujući Obamu, Kamalu Harris i suprugu gospodina Bidena, Jill.
To je bilo pitanje nužnosti koliko i izjava - modeliranje sigurnog ponašanja u pandemiji onemogućilo je tradicionalno hajdučinu. A gospodin Biden, iako je često jak konektor jedan na jedan, nije meteorska prisutnost na ekranu poput predsjednika kojeg se kandidirao da ga zamijeni ili onog pod kojim je služio.
Stoga ga nije škodilo poduprijeti telegeničnim kolegama, a činilo se da mu nije smetalo dijeljenje pozornice. Čak je i njegova pobjednička proslava dala istaknuti doprinos dinamičnijoj gospođi Harris, koja je ušla u povijest kao prva žena i prva crnka i osoba južnoazijskog podrijetla, izabrana za potpredsjednicu.
Sve je to također odražavalo poruku njihove kampanje. America je provela godine sjedeći kroz nemilosrdni solo nastup. Od trenutka kada se g. Trump spustio pokretnim stepenicama 2015., nacionalna priča bila je o njemu, njemu, njemu.
SlikaKreditna...Jonathan Ernst/Reuters
Možda korektiv Trumpove drame nije bio imitatorski show izgrađen oko još jedne operne kamere. Štoviše, gospodin Biden je Americi nudio priliku da povrati dah od slavne osobe koja je usisala sav kulturni kisik.
Predstava ide na stanku
Kao i mnogi otkazani programi, ova administracija još uvijek ima još nekoliko epizoda za spaljivanje, čak i ako se njezini vratoloski vratolomije sve više doimaju sranje i samoparodija, poput bijesa Rudyja Giulianija protiv umiranja svjetla na parkiralištu Four Seasons Total Landscaping.
Ali buka Trumpove ere nadživjela će predsjednika, u nekom obliku, jer mu je prethodila. Postojao je na Fox Newsu i konzervativnom talk radiju, čiji je dijalekt oponašao nakon što je četiri godine proveo kao tjedni redoviti član Fox & Friends.
Možda će neki drugi političar naučiti njegov jezik. Možda će drugi Trumpist - recimo Don Jr., koji govori u Twitter-troll memovima i vodi online emisiju pod nazivom Triggered - biti njegov sljedeći tumač.
Možda će gospodin Trump postati, kao što su neki nagađali, desničarski TV voditelj, ili će možda desničarski TV voditelj postati sljedeći Trump. Ako je ovo predsjedništvo išta i postiglo, bilo je to brisanje granice između dva opisa poslova.
Lakše je izglasati predsjednika nego ukinuti medijski etos. I kako se to sada događa u našim medijima, čini se da je politika jednako borba između estetike koliko i bitka između ideologija. Uključujući, povratak u normalni ton Bidenove kampanje - to smo mi. I visokooktanski, prst u oku stil trumpizma - to smo i mi.
No, dok cirkus traje, podići će svoj šator na neko vrijeme dalje od Bijele kuće, možda dovoljno dugo da nam u ušima prestane zvoniti.